'Ćiro je doista bio jedinstven, nema nitko sličan. Nisam vidio ni čuo za nekog poput njega. Ta kemija koja je bila između njega i ljudi i to ljudi različitih nacionalnosti, različitih rasa bila je nevjerojatna', kazao je Zdravko Mamić za Dnevni avaz.

Smrt Miroslava Ćire Blaževića slomila je Mamića, u suzama se opraštao i prisjećao svog mentora.

'Jedinstvena osoba. Jako mi je teško govoriti o njemu. Bio mi je i vjenčani kum, prijatelj i uzor. I hvala mu za sve što me naučio i što je dao Dinamu i hrvatskom nogometu. Bio je i neviđeni čovjek', pričao je kroz suze Zdravko Mamić te nastavio:

'On je bio poseban. Bio je čovjek topline, šarma, neviđene inteligencije i bio je poseban trener. Ali nije ni približno ostvario rezultate kakav je bio trener. To mi je žao, zaslužio je puno više. Nikad nisam vidio takvog trenera kao što je on, bio je neviđen stručnjak', zaključio je Zdravko Mamić.

Nešto kasnije Mamić se od Ćire oprostio emotivnom objavom na društvenim mrežama.

'Voljeni moj Kume, danas kada se naši ovozemaljski putevi razdvajaju moram ti reći da si mi bio uzor i najbolji učitelj. Nikakav Oxford, nikakav Harvard, uz tebe i naše zajedničke sportske uspjehe, te provedeno silno zajedničko vrijeme proživio sam i sudjelovao u najljepšim trenucima našeg života. Nazvati te trenerom svih trenera, a ne reći sve drugo o tebi bilo bi nepoštivanje i uvreda za sve ono što si ti bio i po čemu ćemo te pamtiti. Ti si najznačajnija osoba u stoljetnoj povijesti Dinama. Bio si najinteligentnija i najšarmantnija osoba koju sam sreo i za koju sam čuo. Tvoja sposobnost da svakog čovjeka planete kojeg bi sreo, bez obzira na nacionalnost ili boju kože, učiniš sretnim i važnim je neponovljiva. Bijeli šal, 'kako si sine' za svakog stranca na cesti i osmijeh koji grije srce bit će tvoj trademark', napisao je Mamić te nastavio:

'Tvoja stisnuta šaka i zamah njome, na poziciji izlaska iz maksimirskog tunela prema Dinamovoj, tvojoj klupi, zauvijek će biti poziv u sportsku borbu koji je u trans bacao milijune ljudi. Obećavam da ću se svojim životom i djelima pobrinuti da se tvoje ime i djelo nikad ne zaboravi. Nikad Hrvatska, a ponajviše tvoji Dinamovci nisu toliko bili sretni, ponosni i u zajedništvu kao u onom koje si ti predvodio 1982. godine. Hvala ti za sve što si me naučio, što si mi priuštio, hvala ti na tvome Dinamu i želim ti reći da ćeš uvijek ostati dominantna osoba u knjizi mog života. Volim te, zauvijek tvoj, kum Zdravko.'