Kao što i grafika potvrđuje, Xavi je odigrao značajno lošiju sezonu od one prošle, a već je i tada bio vidljiv njegov blagi pad u formi. Po indeksu snage (koji se mjeri temeljem filtriranih odgovora analitičara na portalu Tribina.he), pao je za cijelu jednu razinu, pa se sada nalazi redovito između 30 i 40 mjesta na listi nogomataša, dok je ranije bio redovito u top 10, pa i top 5.

Ono što posebno može i treba brinuti Del Bosquea tri su statističke kategorije; Xavi je značajno pao kao asistent, također je pao i njegov ukupni broj dodavanja na susretu, a iako malo, pao je i njegov ukupan postotak točnosti upućenih lopti. Na prošloj je prijateljskoj utakmici protiv Italije Del Bosque cijeli susret na klupi držao Xavija, a u igri Thiaga, koji se nedavno oporavio od ozljede.

O važnosti Xavija, ali i o tome kako bi morao odlučiti Del Bosque, pisao je psellus, analitičar s portala Tribina.hr:
'Kada bi u enciklopediji postojao članak o dodavanju u nogometu, pored njega bi trebala stajati Xavijeva slika. Igrač koji je u većini natjecanja u kojima je igrao zadnjih godina imao prosjek od iznad sto dodavanja po utakmici, od kojih je više od 90% završavalo na cilju. Na stranu samo dodavanja, ali ono što ih je omogućilo i zašto je njegov utjecaj bio presudan na igru Barcelone je njegovo kretanje. U igri trokuta koja je u Barcelonu presađena iz Nizozemske, njegova mogućnost kretanja i dodavanja, uz svijest o prostoru i gdje su njegovi suigrači, mu je omogućila da bude osoba koja diktira ritam igre Barcelone i Španjolske i nadopunjuje se s ostalim igračima naviklim na isto. Njegov pad zadnjih godina je očekivan. Ima 34 godine i u dobi je kad nogometaši to već osjete.

Uz smanjenu sposobnost kretanja, njegova igra je daleko manje korisna. Ovo će mu biti treća sezona od 2006./07. da je odigrao manje od šezdeset službenih utakmica (s time da u dva dosadašnja navrata to nije bilo puno manje a dvije sezone ih je igrao sedamdeset) što se dodatno nadovezuje na njegovu dob. I dalje ima mogućnost diktirati ritam igre, ali je vrlo upitno može li odigrati još jedno natjecanje na najvišem nivou. Svi pamtimo Zidaneov nastup u nokaut fazi Svjetskog prvenstva 2006., ali kronični problemi s tetivama i zasićenost utakmicama to čine nešto manje vjerojatnim.

Thiago Alcantara dijeli mnoge osobine sa Xavijem. Međutim, ekstremi dodavanja i sposobnosti održavanja ritma su kod njega manje izraženi, što nije neko iznenađenje. Svejedno, radi se o igraču koji poprilično može diktirati ritam igre i, s obzirom na Barceloninu školu, razumjeti se s velikim brojem vjerojatnih suigrača. Dio igre koji je kod njega znatno izraženiji neko kod Xavija su driblinzi. S četiri driblinga po utakmici, Thiago bi mogao pridonijeti otvaranju prostora više nego, sad već pomalo statični, Xavi.

Ako pretpostavimo da će većina reprezentacija protiv Španjolske opet igrati dosta zatvoreno to bi mogla biti velika prednost. Razmjerno mali broj utakmica koje je, zbog ozljede, odigrao ove sezone i dob od 23 godine mogle bi, ako uspije biti potpuno spreman do Svjetskog, osigurati da, za razliku od većine svojih suigrača, bude svjež i sposoban maksimalno doprinijeti igri.

Na koju god da se opciju Del Bosque odluči, bit će rizična. Xavi je praktički jedan od simbola španjolske nogometne dominacije i, ako uspije nanizati nekoliko vrhunskih utakmica za redom, ključni čovjek i ove momčadi. Čak i kad ne bi bio na najvišoj razini i kad bi to Španjolsku koštalo, kritike bi vjerojatno bile blaže nego kad bi Španjolska odigrala loše bez njega. No, ukoliko žele ostvariti dobar rezultat, Španjolci će vjerojatno morati riskirati, a korištenje Thiaga Alcantare umjesto Xavija nije najluđi rizik u koji se mogu upustiti.'