Rukomet je specifičan po jednoj stavki, naime, rukometni teren nema dubinu. Upravo zbog takvih stvari su 'divlje' obrane, poput one brazilske, specifične. Jednostavno, nema opcije za odigravanje osim prolazaka jedan na jedan, a do krila nije moguće doći jer je teško proći loptom oko zone zbog opasnosti od presijecanja. Jesu li onda krila u takvoj situaciji mrtvi kapital? Jesu. Jesu li ona mogla ulaziti na crtu? Pa zar stvarno mislite da će protivnik vidjeti kako Štrlek prolazi na crtu i neće ga pokriti? Onda je i ono malo prostora koji postoji zakrčen. Onaj tko nije igrao rukomet, ili ga barem promatrao uživo ne shvaća koliko malo prostora je na raspolaganju za prolazak, jer na kameri stvarno izgleda kao da mjesta ima kao u priči.

Da dočaram… Rukometni teren širok je 20 metara, računajući da su tri metra sa svake strane praktički neupotrebljiva da se od tamo zaprijeti golu. Uzmimo da je prosječan igrač visok nešto ispod dva metra i kad njih šest raskrili, ruke zauzmu ukupno 12 metara. U rukometu je teško stvoriti višak, osim na krilu, nakon niza blokova i brzih dodavanja. Teško je to opisati, ali svi smo igrali mali nogomet. Zamislite da se u tri metra dužine terena po istoj onoj dvoranskoj širini zbije 12 stokilaša. Prolaza nema…

Obrana 3-3, kakvu su igrali Brazilci, limitira dodavanja. Na listi ukradenih lopti oni su prvi i to nije slučajno. Moja najveća zamjerka na napadačku igru je bila što se Duvnjak, najbolji igrač svijeta i čovjek koji može gotovo svakog probiti jedan na jedan, nije snašao, te što se brzalo. No, i to je brzanje bilo donekle razumljivo. Pola metra prostora je uvijek kapital (sjetite se onih 12 stolikaša u 3 metra i vas kako se pokušavate provlačiti), u rukometu tih pola metra znači gol. Dosta puta bi se polakomili za tih pola metra koji bi odjednom bili zatvoreni, a mi u klopci, na rubu probijanja bez prave opcije.

Pitanje je postavlja; zašto onda sve reprezentacije ne igraju takvu obranu, ako je superiorna? Odgovor su Olimpijske igre. Brazil je, kako svi znamo, domaćin slijedećih Olimpijskih igara. Kao nacija, jaki su u nogometu i odbojci, solidni u košarci, ali oni su odlučili uložiti u rukomet i u vaterpolo. Što je i logično, jer to nisu toliko globalni sportovi i kao takvi najlakše je u njima napraviti iskorak u najkraće vrijeme s najmanjim ulaganjima. Za vaterpolo su doveli Rudića, svjetsku veličinu i najtrofejnijeg trenera, ne samo da im bude trener već da čitav savez stavi pod svoju kontrolu.

U rukometu su doveli meni jednog od genijalnijih trenera, Jordija Riberu, i to su ga doveli prije čak šest godina. On je slično kao Rudić ustrojio čitav sistem kampova i rekonstruirao sport. Ženskoj su selekciji doveli čitav stožer Skandinavaca. Posljedica toga je da su njihovi juniori briljantni, a žene su prvakinje svijeta. Problem se dogodio s muškima, ekspanzija nije dovoljno rano eksplodirala, pa su malo ostali zakinuti za trenutni uspjeh, pošto nemaju u ovoj generaciji nikakvog talenta koji će se izdignuti van kolektiva i povući ga dalje.

Međutim, zato je Ribera odlučio iskoristiti ono što imaju, a to je nevjerojatna dužina i brzina. Praktički imaju 10 ljudi koji igraju za svoju selekciju i njima pridruže sedam ili osam internacionalaca iz Španjolske. Svi zajedno četiri mjeseca provode po kampovima, što znači da imaju mogućnost rotacije 15 vrlo sličnih igrača, koje po stilu igre i onome što mogu pružiti ni trener ne može razlikovati. Svi su brzi, jaki i nevjerojatno su bili koncentrirani svih 60 minuti obrane. To što je netko pokušao ovakvu obranu, pa to i nije neko čudo. To što ju je netko igrao toliko dugo i nije pao niti fizički niti mentalno, e to je za pohvalu, jer dosad se činilo kako takvo što nije moguće! Zato nije samo Hrvatska bila loša, bio je i Brazil nevjerojatan.

S rukometne strane, nema se nešto pretjerano zamjeriti Goluži na prvenstvu. Čak je u toj, vrlo teškoj utakmici, pokazao smirenost koja je nevjerojatna za njega, nekad bi se on u ovakvim utakmicama potpuno pogubio. Svako daljnje analiziranje ove utakmice je nepotrebno jer se ona neće ponoviti u ovom prvenstvu, jednostavno jer nitko ne može igrati poput Brazilaca… Pogotovo ne Poljaci.