Njegova je povijest puna razočarenja u posljednjim minutama i dvobojima, od kojih je posljednje veliko bilo 2001, kada je nekoliko minuta bio prvak Njemačke. Tu je povijest obilježio i jedan Hrvat, koji je ipak ostao 'neopjevani' junak.

Početak ludih sedamdesetih Schalke 04 je dočekao na koljenima – nakon što je godinama dominirao njemačkim nogometom poslijeratno doba donijelo je stagniranje i borbu za ostanak. Spas je pronašao u legendarnom dinamovcu Ivici Horvatu

Nogometni kaos koji je nastao u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata najveći utjecaj imao je upravo na Schalke. Nekada klub rudara u tridesetima se nametnuo kao najbolji u zemlji, a to je automatski značilo da su ga nacisti koristili u propagandne svrhe, što mu je dodatno otežalo put u novoj Njemačkoj. No sredinom pedesetih klub je polako stao na svoje noge, 1958. je u uvrnutom sustavu koji je u to vrijeme važio ugrabio i titulu - posljednju u povijesti - a 1963. s osnivanjem Bundeslige bio je uvršten među šesnaest momčadi sudionika.

Međutim novi ligaški sustav značio je i godine privikavanja pa su šezdesetih u Gelsenkirchenu gledali ispodprosječan nogomet i borbe za ostanak. Godine 1971. dotaknuo je dno – u jednom od najvećih skandala u povijesti nogometa Schalkeu je, zajedno s još pet klubova, dokazano sudjelovanje u namještanju utakmica, a čak trinaest njegovih mladih nogometaša kažnjeno je zabranom nastupa, neki od njih i doživotno.

Spas je pronađen u Zagrebu, gdje je već tri godine s velikim uspjehom radio Ivica Horvat. Nekada univerzalni defanzivac Dinama i jugoslavenske reprezentacije zagrebački je klub predvodio u pohodu na Kup velesajamskih gradova, a poziv za povratak u Njemačku,
gdje je završio igračku i započeo trenersku karijeru u Eintrachtu te završio trenersku školu u Kölnu, nije mogao odbiti.

Mladu momčad, koja je još uvijek bila pod pritiskom zbog istrage o namještanju i od koje su očekivali da se još jednom bori za ostanak i opstanak, Horvat je pretvorio u jednu od najboljih u povijesti kluba. 'U nogometu je obrana esencijalna' - bio je njegov moto, kojim je od Schalkea napravio čvrstu i discipliniranu ekipu. Istina, u toj je sezoni doživljen i jedan od najtežih poraza u povijesti, onaj u lokalnom derbiju s Borussijom Moenchengladbach (7:0), no Horvat je i to znao iskoristiti kao prednost.

'Izgledali smo poput školaraca kojima ništa ne ide od ruke', kazao je poslije utakmice: 'No školarci idu u školu da bi naučili nešto. A mi smo danas naučili kako ne smijemo igrati. U šest utakmica prije ove nismo primili nijedan gol i onda nam se dogodi ovo. Nikada više ne smije nam se ponoviti ništa slično.'

I nije. Schalke je u međuvremenu s tom momčadi ušao u utrku za titulu prvaka s minhenskim Bayernom. U posljednjem kolu poražen je u direktnom sudaru na tek izgrađenom Olimpijskom stadionu u Münchenu i titula je bila izgubljena. No Horvat je status Schalkeovog heroja zaradio samo tri dana kasnije, kada je njegova momčad u finalu kupa pregazila Kaiserslautern (5:0) i osvojila prvi trofej nakon četrnaest godina čekanja te jedini osvojen do 2001. godine.

'Horvat je najbolji trener s kojim sam ikada radio', kazat će nakon njegove smrti Klaus Fischer, legendarni napadač Schalkea i njemački reprezentativac. 'Uvijek je bio spreman pomoći, bez obzira o čemu se radilo. Bio je prijatelj s igračima, a ne samo njihov šef.'

Horvat je na čelu Schalkea u dva navrata proveo ukupno pet godina, a i dan danas je drugi najdugovječniji trener u povijesti kluba, iza Huuba Stevensa. Nakon osvajanja kupa 1972. i drugog mjesta u prvenstvu na naplatu je stigla kazna zbog afere iz 1971.

Ključni igrači Schalkea su suspendirani i Horvat je ostao bez pola momčadi, ali je ipak izborio ostanak u društvu najboljih. Legenda kaže da je, da nije bilo sada već čuvenog skandala, generacija Schalkea koju je Horvat predvodio imala dovoljno kvalitete te je mogla postati najbolja u povijesti kluba i dominantna u Njemačkoj.

Horvat, koji je preminuo prošle godine na Krku, u povijesti će Schalkea, koji je ispao u osmini finala Lige prvaka protiv Galatasaraya, ostati zabilježen kao trener koji je barem zakratko vratio aureolu pobjednika te klub koji je bio na putu dolje sačuvao od propadanja. Ili kako je rekao Fischer: 'Bio je čovjek u kojeg se svatko mogao i trebao ugledati. Bio nam je uzor.'