Tako misli korisnik Aksma, s community portala Tribina.hr, i sam dugogodišnji navijač Dinama, koji smatra kako se cijela jedna era zagrebačkog kluba lako može identificirati u liku jednog igrača – Sammira:

An eye-catching display from Sammir helped a dominant GNK Dinamo Zagreb carve out a three-goal cushion against Malmö FF in the first leg of the UEFA Champions League play-offs.

Za koji dan proći će pune dvije i pol godine kako je tekst iz uvoda osvanuo na službenim stranicama UEFA-e, a i dan danas relativno često zavrtim taj film u glavi. Već tada svima nam je bilo jasno da je Sammir dobar igrač, nikakav sportaš. Već tada Kruno je bio svojevrsna karikatura nogometnog trenera, a BBB-i u bojkotu. Pa ipak, na spomen Sammira upravo taj 17.8.2011 prvo je što pada na pamet. Brazilčeva partija za 'desetku' bila je ujedno i posljednja pobjeda Dinama kojoj sam se veselio iskreno poput djeteta! Dobro i dan danas poskočim iz fotelje u dnevnom boravku, ili iz stolice na zapadu, zaurlam na TV, ili igrače na terenu, ali upravo tada je Zagreb zadnji put, bez fige u džepu, vjerovao u Dinamo.

Da je Sammir bio tada transferiran u inozemstvo možda bi bilo drugačije. Možda bi svi njegovi ekscesi, igre u 'leru' i nesportski život, pali u drugi plan, Međutim, to se nije dogodilo. Klub je propustio priliku da Brazilca prometne u svojevrsni simbol jedne uspješne generacije! Ekipe koja je ostvarila dvanaest godina dug san. Sammir je ostao i, od simbola i nosioca uspjeha, prerastao je u hodajuću projekciju svih Dinamovih problema i neuspjeha. Uistinu, kada se pogleda njegova zagrebačka priča, sav potencijal koji je prezentirao na početku, sva očekivanja i ambicije, pa na kraju i sva razočaranja, sličnosti s Dinamovom tužnom, prokletom i tko zna koliko puta opetovanom europskom sudbinom, nemoguće je ignorirati. Uvijek smo dobri, uvijek se nadamo, i onda sredinom prosinca, nastupi mučnina i ogorčenje.

Mandžukić, Badelj, Kovačić… Svi su oni u jednom trenutku bili akteri u tom 'teatru nedosanjanih snova', ali su nastavili dalje. Bijegom iz Maksimira distancirali su se od zagrebačkih frustracija koje su taložene godinama. Sammir nije bio te sreće. Rijetki usponi i mnogo češći padovi Dinama trajno su definirali i obilježili Sammira.

Bez obzira na sva velika imena koja su zadnjih sedam godina stanovala pod jugom, ne treba se zavaravati, Sammir je nedvojbeno prvo i jedino pravo lice te Dinamove ere, barem kada je terenu u pitanju. To isto lice bilo je najpogodnije za primiti šamar realnosti koji je donijela Liga prvaka. Kada je trebalo sapunati dasku Štimcu ili kada je trebalo isticati sav sporni utjecaj Mamića…

Tko je kriv? On sam? Njegov nedostatak discipline i južnjački duh? Struka i vodstvo kluba, koji su umjesto reakcije izabrali utopijska napucavanja; Lokomotive, Dragovoljca, Osijeka, Zadra? Za Sammira više nije bitno, on je stvar prošlosti, ali bitno je za neke nove, tek nadolazeće klince. Krajnje vrijeme je da se odgovorni zapitaju kako je moguće da se igra, godinama, gradila oko jednog neozbiljnog i indolentnog igrača? Zašto se zanemarivala činjenica da igrač koji je trebao predstavljati srce momčadi niti nakon više od pola desetljeća nema definiranu poziciju u istoj?! Za igrati iza leđa napadača nedostajalo mu je prodornosti. Za srce veznog reda tempo igre mu je bio prenizak. Dok dirigenti iz pozadine ipak moraju defanzivno doprinositi, što Sammir nije činio.

Sve se to ignoriralo, skupljala su se prvenstva i kupovi, popunjavali igrački i trenerski životopisi i malo po malo jaz između europskih i hrvatskih nogometnih standarda postajao je sve veći. Totalna neusklađenost s modernim nogometnim trendovima i stavovima dovela je Dinamo u situaciju da s dozom ljubomore gleda prema Mariboru i Austriji iz Beča.

Bez obzira na sve, Sammir je najuspješniji i najdugovječniji Dinamov stranac. Ako u računicu ubacimo i premije UEFA-e za sve bodove i plasmane koje je svojim potezima izborio, niti financijski dio priče ne izgleda loše, pa ipak nazire se druga strana priče. Strana koja Sammira stavlja u ulogu simbola euro neuspjeha i nestručnosti modrog kluba. Da li će neke nove klince više impresionirati njegova predstava 17.08.11, ili će na njegovom primjeru shvatiti kakva sudbina i njima prijeti ako se tu zadrže predugo? Prosudite sami….'