Brazil nije u predobroj formi, nisu niti raspucani niti rastrčani, a ova reprezentacija koju izvode na svoje SP je daleko od Joga Bonite po kakvoj su postali poznati. Postoje dvije realne opcije kako nam Brazil može naštetiti u napadu, udarcima iz daljine i skokom. Nažalost, u takvim situacijama naša reprezentacija ima i najviše problema
Brazil nas gotovo sigurno ne može driblati, nadmudrivati ili činiti smiješnima i ušetavati nam se u 16ierac te zabijati iz malonogometnih akcija.

Naša reprezentacija je sastavljena od iskusnih internacionalaca koji igraju redovito i protiv boljih od Brazilaca. Svi naši igrači dovoljno su odgovorni i sposobni držati čvrsto linije, da ne puštaju da ih se nadtrčava ili vozi lijevo-desno driblinzima, a Brazilci nemaju tako jake individualce da jednostavno prolaze kraj naših 1 na 1 'Ronaldinho style'. Teško da ćemo gledati kako Neymar prodaje tunele našim igračima i da se ušetava pred gol te dodaje napadačima na tri metra od našeg gola.

Prvi problem: Udarci iz daljine

Koliko god da su talentirani, iskusni i taktički potkovani, naši braniči teško usvajaju markiranje protivnika na 25-30 metara od gola kao obavezu. Ulaženje u blok šuta je jedna od najvećih nepoznanica svakom našem braniču, najčešće se može vidjeti samo pružanje noge prema lopti, okretanje glave od pucača i puštanje golmana da se snalazi kako zna. Jedan takav šut Kake nas je koštao poraza s Brazilom na zadnjem SP-u, na kojem smo bili u utakmici, u kojoj nam također Joga Bonitom nisu mogli ništa. Obrana Srna, Ćorluka, Lovren i Vrsaljko ima dosta jakih strana, ali izlaženje u blok je jedna od najslabijih i ako Brazilci to osjete moglo bi biti pogubno.

Jer, kad nas sabiju u naših 16 m, da čuvamo Freda koji igra leđima prema golu i kad nam rašire obranu na svoja krila i ofenzivne bekove koji dolaze po stranama, centralni braniči nam ostaju na širokom prostoru na kojem moraju pokriti pucača. A zamislite da je taj pucač Hulk, čovjek koji ima jedan od najrazornijih šuteva na svijetu. Ako mu se ne uđe dobro u blok, nema puno što golman može napraviti ako Hulk pogodi loptu kako treba. A nije Hulk ni jedini, i Neymar može fino zapucati, a nedavno smo u finalu LP vidjeli što se dogodi i kad se Marcelu da mjesta da uđe u sredinu i zapuca po golu.

Nije lako u malo vremena postići tu svijest, ali jedna od najvažnijih zapovijedi Kovača mora biti da nema neometanih šuteva sa distance. Naši igrači moraju 90 minuta držati svijest da nema puštanja šuta jer će kao 'Pletikosa to obraniti' ili 'nema šanse da odavde pogodi', svaka lopta na koju Brazilac zamahne mora se barem biti pokušati blokirati.

Drugi problem: Skok igra

A drugi problem s kojim se suočavamo su prekidi i skok igra. Thiago Silva, David Luiz, Fred, sve su redom vrhunski skakači koji glavom postižu puno golova. Naša reprezentacija osim Ćorluke, koji je dosta trom, nema na terenu, od postave koja se najavljuje, skakača koji može dobro parirati u skoku. Jedan dobar naš skakač na tri njihova? Ne zvuči obećavajuće. Možda više nego u napadu, ovdje se osjeti manjak Mandžukića, koji na svim kornerima ili slobodnjacima ima bitnu ulogu u pokrivanju skoka jer je u tome, kao što znamo, jako dobar. Ako nema ni Schildenfelda onda smo i bez njegovog skoka, koji je ipak bolji od Lovrenovog, koji je ipak više 'ground defender', onaj koji više voli uklizati nego skočiti.

Nažalost, nemamo puno opcija za skok i najsigurnija oklada nam je da se čim je više moguće klonimo kornera i činjenja prekršaja u zonama odakle mogu doći opasni ubačaji. I ponovno, na centaršuteve iz igre mora izlaziti kvalitetan blok, jer i u Barceloni vidimo kako Dani Alves jako puno ostaje sam na centaršutu ako se stvori višak. Ako mu se ne izađe brzo u blok ti centaršutevi mogu biti dosta opasni dok u jačem bloku Alves nije igrač koji može prečesto pogoditi glave ili noge svojih napadača. Zato, još jednom, istrčavati u svaki blok kao da je zadnje u životu. To je zadatak naše obrane, u svakom pogledu…