Ako pogledamo ponudu kladionica, vidjet ćemo da postoji prva skupina favorita, koju osim aktualnih prvaka Španjolske čine Brazil, Argentina i Njemačka. Oni su daleko ispred svih ostalih. Pogledajmo izbliza njihove prednosti i mane...

Španjolska

Prvaci: 2010.

Prednosti: S obzirom da su osvojili tri posljednje velike titule, nitko ne može isključiti Španjolce iz užeg kruga favoriti. Nositelji igre ove generacije Xavi, Iniesta, Xavi Alonso, David Silva, Casillas i ostali i dalje igraju na najvišoj razini, a nadolazeća mlada generacija predvođena sjajnim Iscom pruža sjajne partije na Europskom prvenstvu za mlade. Prepoznatljiva igra i savršeno ukomponirani orkestar ono su zbog čega će Španjolci vrlo vjerojatno ponovo vrlo daleko, a iskusni Del Bosque znati će posložiti stvari na pravi način.

Mane: Real i Barcelona ove su godine u Ligi prvaka dobili dvije velike pljuske i španjolskim igračima ostaje se zapitati kako su kola krenula nizbrdo. Na prošlom su Euru imali duže periode u kojima su izgledali gotovo potpuno sterilno, a neki problemi i dalje su prisutni; Villa je ozlijeđen, Torres nepredvidljiv, a ostali napadači jednostavno nisu ta klasa. Varijanta sa šest veznjaka i 'lažnom devetkom' ima svoje prednosti, ali treba joj i plan B ukoliko kasiraju prvi pogodak. Nije sigurno da ga imaju i tu se otvara prostor za potencijalne probleme...

Njemačka

Prvaci: 1954., 1974., 1990.; Viceprvaci: 1966., 1982., 1986., 2002.

Prednosti: ne treba ići dalje od toga da su ovogodišnje finale Lige prvaka igrali Borussia Dortmund i Bayern, koji su u sastavu imali redom igrače koji sačinjavaju jezgru njemačke reprezentacije. Njemački je nogomet u uzletu, usvojili su neke nizozemsko-španjolske elemente igre i povezali ih s besprijekornom trkom i visokim presingom. Taj stil njeguju njihovi najbolji klubovi, pa se stil samo preslikava na reprezentaciju. Time imaju prednost da svi igrači dolaze u prepoznatljivo okruženje što se tiče strategije i taktike.

Mane: dovoljno je samo pogledati momčad Bayerna kako bi stvari postale jasne. Klub koji će uvijek prvo posegnuti na njemačko tržište, morao je 'probiti banku' kako bi doveo igrača koji igra na poziciji zadnjeg veznog – Javija Martineza. Igrača takvog profila Nijemci nemaju, a znakovito je također da su tri kluba u Ligi prvaka ove sezone (Bayern, BVB, Schalke) redovito u napad postavljali centarfore koji nisu Nijemci. Gomez, Klose, Podolski ili Kiessling su odlični, ne i ono što bi Löw želio, i nije slučajno da je u posljednje vrijeme uigravao taktičku varijantu samo s Götzeom u napadu.

Brazil

Prvaci: 1958., 1962., 1970., 1994., 2002.; Viceprvaci: 1950., 1998.

Prednosti: Brazil je jedina momčad uz Španjolsku koja je osvojila titula svjetskog prvaka, a da to nisu učinili na domaćem terenu. Prvo mjesto jedino je koje će publika prihvatiti, ali nema dvojbe da domaćini mogu računati na nevjerojatnu podršku s tribina. Oni ostaju i dalje nacija s najviše talentiranih nogometaša, koja ima na raspolaganju najveći broj kvalitetnih igrača, od kojih većina u reprezentaciji spada među najbolje na svijetu, primjerice Thiago Silva, David Luiz, Lucas Moura, Neymar i svi ostali…

Mane: Brazilci već dugo nemaju rezultat kakav bi htjeli, na posljednjem su Svjetskom prvenstvu ispali u četvrtfinalu, kao i onom prije toga. Dojam je da kaskaju u pogledu taktike za europskim reprezentacijama, a kako sve više igrača duže ostaje u domaćoj ligi, to bi mogao predstavljati ozbiljan hendikep za njih. Pravi im centarfor nedostaje još od Ronalda, a nemaju niti toliko potrebnog kreativnog igrača u defanzivnom dijelu veznoga reda koji bi iz pozadine mogao kontrolirati igru.

Argentina

Prvaci: 1978., 1986.; Viceprvaci: 1930., 1990.

Prednosti: nitko nema napadački potencijal kakav imaju Gaučosi. Na čelu s već nekoliko godina najboljim svjetskim igračem Lionelom Messijem, ofenzivni red popunjavaju igrači najviše klase kakvi su Aguero, Tevez, Higuain, Di Maria ili Pastore... I sam je Messi konačno počeo u redovima nacionalne selekcije pružati razinu igara kakve pokazuje u Barceloni, pa nema bolje vijesti od te. Budu li igrali kompaktno i timski, teško je zamisliti obranu koja bi mogla zaustaviti Argentinu, pogotovo ako se Banega prometne u pravog kreatora igre.

Mane: loše vijesti pojavljuju se s druge strane terena. U obrani Argentine ne postoji niti jedan igrač koji bi bio na razini kakvu već gotovo dva desetljeća drži legendarni Javier Zanetti, ili kakvu su nekoć imali u igračima poput Samuela ili Ayale. Koga god da izbornik Sabella stavi u uži red obrane, redom se radi o solidnim, možda i dobrim, ali nikako odličnim, a kamoli igračima svjetske klase. Nada ostaje da napad može više napraviti prema naprijed nego što obrana može uprskati.