Tako barem misli anton1983, korisnik s portala Tribina.hr, koji je objasnio što je sve prethodilo odluci zbog koje se njemački zbornik morao igrati plagijatora te postaviti Lahma na zadnjeg veznog, a Grosskreutza na poziciju desnog beka. Stvar se svodi na to da je izbornik praktički ostao na toj, samo jednoj varijanti – ozljede su pojele sve ostale:

'Treba početi s nabrajanjem preostalih igrača koji bi konkurirali za tu poziciju da bi shvatili zašto je Low primoran sada, a možda i na SP igrati sa Lahmom na zadnjem veznom:

Sami Khedira (Real Madrid) - prijelom prednjih križnih ligamenata koljena - šanse da se vrati do SP su 1%. On bi se morao oporaviti do početka svibnja (što je gotovo nemoguće), kako bi bio u dovoljno dobroj fizičkoj spremi da igra na SP.

Ilkay Gundogan (BVB) - zadnju utakmicu za BVB odigrao je 14.08.2013. Znači prije 7 mjeseci i još se ne zna kada bi se mogao vratiti. Ista je stvar kao i kod Khedire, male do nikakve su šanse da on bude u dovoljno dobroj formi da ga se vodi na SP. Uz to, Gundogan nije zadnji vezni nego 'organizator' igre kao naš Modrić.

Sven Bender (BVB) - nedavno se ozlijedio i prognoza je da se vraća treninzima početkom svibnja. Kada će biti spreman veliko je pitanje. To ne znači da Löw neće riskirati pa ga uzeti na SP, no pitanje je može li biti prva opcija....

Lars Bender (Bayer L.) - trenutačno zbog ozljeda njegov prvi adut, ali nije razina igrača poput Schweinsteigera, Lahma, Kroosa, Khedire. On sigurno može računati da ide na SP ako neće biti ozlijeđen. Razlog zašto nije igrao protiv Čilea, valjda pogađate - bio je ozlijeđen i nije bio pozvan u reprezentaciju. Treba dodati da je Bayern radije platio 40 milijuna eura za Martineza, nego 30 za Bendera.

To su četiri igrača na koje se Löw može osloniti za ovu poziciju koji su ozlijeđeni i nisu mogli igrati protiv Čilea, a samo jedan od njih nije teško ozlijeđen i trenutačno se na njega za SP može računati. Tu su i igrači niže klase, u najboljem slučaju oni koji su u rangu Grosskreutza kada je u pitanju pozicija desnog beka, bolji od toga sigurno nisu.

Za početak, Gonzalo Castro

iz Leverkusena, koji ne igra poziciju defanzivca u vezi već ofenzivca. S 26 godina niti jedan put nije pozvan u reprezentaciju - valjda postoji neki razlog. Slično vrijedi za njegovog kolegu Stefana Reinartza, koji je prije stoper, a nije standardni član prve momčadi Leverkusena, već se sa njim dosta rotira. Sebastian Rode je ozlijeđen, neće biti spreman do SP. Roman Neustadter ima 26 godina, igra u Schalkeu i dosta je zahvalan igrač, ali jednostavno nije dovoljno kvalitetan jer bi se već nametnuo. Za kraj, tu je mladi 20-godišnji Emre Can iz Leverkusena, budućnost njemačke reprezentacije. Još nema poziv, igra za U 21. On je jedan od igrača čije vrijeme tek dolazi, ali zasad nema kvalitetu za prvih 11 njemačke reprezentacije. Od svih ovih igrača možda i najbolji izbor, kako bi prosjedio SP, nešto kao Halilović, da bi osjetio što ga u budućnosti čeka. No, je li to igrač za prvih 11 reprezentacije koja puca na titulu svjetskog prvaka?

Tu su i dvojica 'dedica' - Sebastian Kehl i Simon Rolfes. Budimo realni, Kehl reprezentaciju više ne bude vidio, a Rolfesovo vrijeme je prošlo. To je zastarjela verzija veznog igrača koji i kad je bio u naponu snagu nije bio standardni član njemačke reprezentacije, a sad bi kao trebao biti spasitelj – jednostavno nema šanse…

To je dakle njemačka situacija, pa je jasno koliko je teško Löwu donijeti pravu odluku. Predbacivanje da kopira Guardiolu sigurno ne drže vodu, kada je čovjek u neku ruku trenutačno prisiljen da mu tu poziciju igra onaj koji to sada najbolje odrađuje. Isto tako, zar je krivo misliti da ti žilu kucavicu tvoje ekipe predstavlja trolist - Lahm, Schweini, Kroos - koji zajedno igraju u trenutačno najboljem klubu u Njemačkoj, a i šire?

Odgovor da li je Löw pogriješio s postavljenjem Lahma na zadnjem veznom ćemo dobiti tek nakon SP-a, a ne prije, kako bi to neki htjeli predstaviti, jer mislim da ćemo se svi složiti da bi Löw rađe imao spremnog Khediru, Bendere i Gundogana, kako bi si olakšao izbor i stavio na teren postavu koju želi, a ne koju 'mora'.