Vječna dilema oko najboljeg nogometaša u povijesti: Pele ili Maradona, Maradona ili Pele možda i nije sasvim točna, ali svakako je riječ o najeksponiranijim nogometašima u prošlosti. Zajedničko im je to da su na Estadio Azteci dizali trofej svjetskih prvaka, da su idoli svojih nogometom zaluđenih nacija, da su i adekvatni egocentrici te da su igrali u Zagrebu gdje su izvukli prijateljske remije.

Prvi je, jasno, došao onaj stariji. Pele je Santos upravo bio odveo do osmog brazilskog naslova u zadnjih devet godina i 12. rujna te 1969. kao kapetan predvodio slavne Brazilce na Maksimiru. Na tribinama se natiskalo preko 60.000 gledatelja, a Dinamo je izvukao 1:1.

'Gledali smo Pelea ranije na turneji u Čileu i to nikad neću zaboraviti. Od domaćina je doslovno dobio krunu nogometnog kralja, prava krunidba. Na toj utakmici je ušao u protivničkih 16 i napravio šou. Zamaše desnom pa 'precvika', pa lijevom pa opet 'precvika'. Cijelu obranu bacio je na pod dvama potezima i onda mirno ugurao loptu u mrežu. Čudesno...', sjeća se Dinamovo krilo Marijan Čerček i prelazi na maksimirski ogled.

'Onda je došel kod nas doma. I za nas igrače i za Zagreb to je bio svjetski događaj. Na tribinama se okupio rekordan broj gledatelja, a Santos je imao strašnu momčad. Ali nismo se ni mi dali, nije nas tada bilo lako slomiti. Poveli smo preko Gucmirtla, završilo je remijem, ali najviše mi se urezao baš šut Pelea koji je sa 20 metara pogodio prečku od koje se lopta odbila sve do centra. Na terenu se, zbog sličnih pozicija, nismo susretali, ali smatram ga najvećim igračem svih vremena', sjeća se 'Čera' koji je tada imao 20 godina.

Prošlo je skoro 25 godina,i došlo je vrijeme da se slavna osovina kompletira. Unatoč pljusku, Maksimir je (izmijenjen kapacitet) napunilo 40.000 navijača, a nasuprot hrvatskoj reprezentaciji stala je Argentina predvođena kapetanom Maradonom. 'Sekundirali' su mu Batistuta, Caniggia, Redondo, Simeone, a dvoboj je završen bez pogodaka.

'Maradonu sam već gledao na SP-u u Italiji gdje sam to četvrtfinale proveo na klupi, a četiri godine poslije sam dobio i priliku igrati protiv njega. Bili smo u karanteni tako da nas je zaobišla euforija oko utakmice, a samog dvoboja se ne sjećam previše. Sjećam se onog teškog pljuska u prvim minutama i da smo izborili remi. Caniggia je onda bio u sjajnoj formi, ali Maradona je bez sumnje bio najveća zvijezda. Osebujan tip u svakom pogledu, pravi magnet', prisjeća se kišnog lipanjskog dana Robert Jarni koji je upravo tada potpisivao za Juventus.

Obje spomenute maksimirske utakmice završile su remijem, baš kao i oba uvodna kola (rezultati 0:0 na Old Traffordu i doma protiv Ajaxa) plavih u Ligi prvaka. Ako se poklope sve zvijezde Mliječne staze, možda se tradicije i nastave.