Nikad ne sumnjajte u Pepa Guardiolu.

Kao da nije već dovoljno puta dokazao svoju stratešku promućurnost, napravio je to još jednom – i to na spektakularan način – u 'Der Klassikeru', derbiju dvaju najjačih njemačkih momčadi. Iako to zvuči neuvjerljivo nakon pobjede 0:3, Borussia Dortmund je u toj utakmici (čak i bez nekoliko važnih igrača) još uvijek bila sasvim ravnopravna Bayernu, pa čak i bolja u barem dvije trećine susreta.

Bez Riberyja i s Javijem Martinezom na poziciji ofenzivnog veznog, Bayern se oslanjao na opstrukciju i duge lopte, ne uspijevajući uspostaviti dominaciju u sredini, a Mario Mandžukić je kao centarfor ostajao izoliran i premalo je sudjelovao u igri. A onda ga je Guardiola izvadio i umjesto njega na teren poslao 'domaćeg izdajnika' Götzea, rekavši mu: 'Uđi i pokušaj što više doći do lopte'; nekoliko minuta kasnije izvadio je i Boatenga i ubavio Thiaga Alcantaru.

To je prelomilo utakmicu, jer Bayern je preuzeo kontrolu u veznom redu, a Götze (prvi gol) i Alcantara (asistencija za drugi) donijeli su pobjedu. 'Iskreno govoreći, bio je to cool potez – uhvatiti se s nama u koštac s visokim i snažnim momcima, a onda uvesti one posve drugačijeg tipa', priznao je poslije Jürgen Klopp. Guardiola je u studiju izjavio: 'Izmjenama smo postigli brojevnu premoć u sredini, a ondje se sve odlučuje. Ako želite dobiti utakmicu, morate kontrolirati sredinu.'

Bilo je to prvi put u zaista velikoj utakmici da je taktika s 'lažnom devetkom' donijela Bayernu rezultat tamo gdje s pravim centarforom nije išlo. Ranije je bilo suprotno – kao u susretu s plzenjskom Viktorijom u Ligi prvaka, koji je Pep iskoristio za isprobavanje inovacije, ali tek je Mandžukić postigao gol kad je ušao s klupe. I taj prijelomni trenutak iz Dortmunda mogao bi imati dalekosežne posljedice na Mariovu budućnost u Bavarskoj.

Mandžukić je idiosinkratičan igrač. Ne može ga se svrstati u bilo kakav 'tip', jer ne postoji drugi sličan njemu – barem ne na elitnoj razini. Snažan, sirov i agresivan, ponekad se doima poput slona u stakleniku koji ruši sve pred sobom, što je napravio i u zagrebačkoj utakmici protiv Islanda, kad je opravdano isključen zbog brutalnog i savršeno nepotrebnog prekršaja na sredini terena. Njegovi najveći aduti (uz igru glavom, u kojima mu je teško naći ravna na svijetu) nisu značajke klasičnih centarfora nego dinamika kretanja i defenzivna igra, poglavito presing. I sam Guardiola je nedavno izjavio da je Mario po tome najjači na svijetu.

No je li to dovoljno da zadrži mjesto u najjačem klubu u Europi?

Po svemu sudeći, neće biti. Kao u neku ruku inverzija koncepta lažne devetke, Mandžukić se ne ubacuje u napad, nego se iz njega 'izbacuje', razvlačeći i maltretirajući suparničku obranu i otvarajući prostor za kreativne veznjake i krila. Što je sve super i korisno kad se suparnik brani konzervativno, duboko postavljenom obranom na koju se može nasrnuti: tada je Mario među najboljim Bayernovim igračima, defenzivno hiperaktivan a u napadu vrebajući lopte s krila na kojima ordiniraju Robben i Ribery, obojica među najboljim svjetskim igračima u okršajima 'jedan-na-jedan'. No kad druga momčad ne želi prepustiti kontrolu Bayernu, kad u sastavu ima dobre tehničare, brzu i visoko postavljenu obranu, onda i Mandžukićeva uloga poprima ograničenja.

Sigurno je da Guardiola, tvorac sustava koji izvlači najviše od tehnički nadarenih igrača i trener čija je profesionalna i životna mantra nadigrati, a ne samo pobijediti suparnika, ne vidi Mandžukića kao optimalno rješenje na poziciji napadača. On je i u Barceloni koristio visoko energične igrače poput Samuela Eto'oa kao centarfore, ali je ta momčad konstantno evoluirala do točke kad je Messi od krilnog igrača postao središnji (lažni) napadač. No to je proces koji traje i zahtijeva puno privikavanja od ostatka momčadi prije nego što počinje davati prave rezultate.

Možda bi se moglo reći da ga je Guardiola pokušavao požuriti u Bayernu: u predsezoni je razmišljao o Riberyju i Robbenu kao o lažnim devetkama, a u dosadašnjem tijeku sezone isprobavao je na toj poziciji Thomasa Müllera. Njegova uloga u njemačkim je medijima opisivana kao 'Raumdeuter' (tumač prostora) ili, kako je to napisao kultni taktički website Spielverlagerung, 'Ausweichende Neun' (lutajuća, izbjegavajuća devetka).

S konačno potpuno spremnim Mariom Götzeom, Pep ima tipičniju lažnu devetku koja je ne samo tehnički besprijekorna, nego i jako skupo plaćena – navodno na njegovo insistiranje. Čini se izglednim da će bivši Kloppov igrač postati prvo trenerovo rješenje za razbijanje suparničkih obrana (posebno kad je riječ o najjačim europskim suparnicima) dok bi se Mandžukić pretvorio u 'Plan B' – potreban za izravniji pristup, najčešće u Bundesligi gdje su Bavarci ionako strašno dominantni.

No to nije sve. Ako je istina da Bayernu idućeg ljeta dolazi Robert Lewandowski (a po svemu sudeći jest...), Mandžukić će vrlo vjerojatno postati tek treće rješenje za poziciju u vrhu napada. 'Koliko god je Mario jak, Lewandowski bi obogatio Bayern', rekao je počasni predsjednik Franz Beckenbauer. 'Možda je Lewandowski za mrvicu jači i okretniji!', dodao je.

Lewandowski je, u neku ruku, centarfor stare škole, koji izuzetno dobro vreba na ubacivanje iza linije suparničke obrane, sjajan je u zadržavanju lopte i igri leđima prema golu, ali istovremeno ima i znatno bolju tehniku od Mandžukića i više sudjeluje u igri loptom i kombinacijama sa suigračima. U Borussiji je pokazao koliko može igrajući ispred fluidnog veznog reda, u Bayernu bi u tome mogao biti još uspješniji.

Uzevši sve to u obzir, Mandžukiću se vrlo vjerojatno crno piše u Münchenu. Opcija da bi Lewandowski i on mogli zajedno igrati u napadu je – ako išta znate o Guardiolinom taktičkom svjetonazoru – naprosto smiješna; puno se izglednijim čini da će hrvatski reprezentativac krenuti utabanim putem sjajnog golgetera (ali i jednodimenzionalnog igrača) Maria Gomeza i završiti na izlaznim vratima Bayerna.

Za igračem koji će u svibnju navršiti 28 godina i koji je – sjetimo se – na iznenađenje kompletnog nogometnog svijeta doveden iz Wolfsburga za 13 milijuna eura (a danas vrijedi 10 više) i koji prije toga nije bio ni prepoznat kao centarfor svjetske klase (jer je uglavnom igrao na krilu ili kao drugi napadač), Bayern neće pretjerano plakati ako ga uspije 'utopiti' za odgovarajuću odštetu. No hoće li Mandžukić, koji je vrhunski igrač samo ako ga se koristi na određeni način i ako oko sebe ima prave sugirače, igdje biti tako dobar kao što je bio u Münchenu?

Guardiola se neće time pretjerano zamarati kad bude stvarao novi, još atraktivniji Bayern. Koliko god cijenili i veličali Mandžu, nikad ne biste smjeli sumnjati u Pepa.