'Sretan sam i ponosan', izjavio je vječno mladi Argentinac Javier Zanetti nakon što je u četvrtak, u susretu doigravanja Europa lige protiv rumunjskog Vasluija, 800. put u službenim utakmicama nastupio za Inter. 'Najvažnije mi je što i dalje osjećam da pomažem momčadi.'

Dock Sud područje je na samom rubu aglomeracije Buenos Aires, smješteno u kvartu Avellaneda koji se ponosi dvama kultnim nogometnim klubovima – Independienteom i Racingom. Radi se o tradicionalno šljakerskom susjedstvu, s jednom od najvećih stopa kriminala u Argentini. Ovdje, u ulici smještenoj odmah do luke, odrastao je Javier.

Kao školarac je pomagao ocu-zidaru i dostavljao mlijeko po kvartu, a vikendima je radio u dućanu. Imao je još jedan posao: održavanje travnjaka na igralištu Estadio de los Inmigrantes, gdje je igrao lokalni klub Sportivo Dock Sud. Javier je i trenirao u juniorima toga kluba i u početku uopće nije izgledalo kao da je pred njim neka blistava nogometna karijera. Pokušao je u Independienteu i nije uspio, što ga je toliko obeshrabrilo da se nije usudio ni pojaviti na dogovorenoj probi u Boci, samo preko mosta od Avellanede.

Umjesto toga, skrasio se u tadašnjem drugoligašu (danas četvrta liga) Talleresu, ali ga je već nakon jedne sezone uzeo veći Banfield. Ondje je ostao dvije i pol godine, afirmirao se i stigao do reprezentacije te 1995, kao 22-godišnjak, potpisao za Inter. Sedamnaest godina kasnije, rekorder je po broju nastupa za klub, ali i za reprezentaciju (145). 'Puno je trenutaka koji su mi ostali u lijepom sjećanju, a posebno dva', rekao je vječno mladi Argentinac. 'Prvi je noć uoči mog debija za Inter, jer to je bilo ispunjenje sna. Drugi je noć prije finala Lige prvaka – bio je to trofej koji smo lovili toliko dugo i napokon smo uspjeli...'

Zanettijeva priča odudara od svih trendova, jer u današnje doba igrači su definitivno postali veći od svojih klubova – ali nije usamljena.

Apsolutni rekorder po stažu provedenom u jednom klubu, barem ako gledamo samo vrhunski profesionalni nogomet, talijanski je majstor Paolo Maldini. On je proveo nevjerojatnih gotovo četvrt stoljeća (1985 - 2009) u svom Milanu, skupivši 902 službena nastupa. Njegov dugogodišnji suigrač Franco Baresi proveo je punih 20 godina u Milanu (25 kad se uračuna i juniorski staž), a zanimljivo je da je u rossonerima završio poslije neuspjele probe u klubu za koji je navijao od malih nogu – Interu, čija je legenda njegov stariji brat Giuseppe.

No najbliži Maldinijevi pratitelji potječu iz pradavnih vremena: Englez Bob Crompton igrao je za Blackburn od 1896. do 1920. (41 nastup za reprezentaciju) i Nijemac Max Morlock, koji je između 1940. i 1964. nastupao za Nürnberg, a najviše je ostao upamćen kao strijelac prvog gola za Njemačku u finalu SP-a 1954. protiv Mađarske.

Spomenimo i da je Dražen Ladić u razdoblju od 1986. (kad je stigao iz bugojanske Iskre) do 2000. nakupio 802 nastupa za Dinamo – dakle, još će barem nekoliko dana po tome biti bolji od Zanettija, iako je imao tri godine kraći staž.

Međutim, i među trenutno aktivnim nogometašima postoje dugotrajniji i vjerniji od argentinskog majstora – oni koji su cijeli svoj dosadašnji profesionalni vijek proveli u samo jednom klubu. Evo petorice sa samog vrha te liste.

1. Rogerio Ceni
Kultni 39-godišnji vratar brazilskog Sao Paula ondje je već 22 godine i sedam mjeseci. Za to vrijeme zabio je više od 100 golova (sve iz slobodnjaka i penala), po čemu ga Međunarodni savez za nogometnu povijest i statistiku (IFFHS) priznaje kao golmana koji je postigao najviše pogodaka u povijesti. Lani je zabilježio 1000. nastup za Sao Paulo (ima i 17 nastupa za Brazil – zadnji put prije šest godina), a još ovog mjeseca je zabio iz slobodnog udarca u kontinentalnom natjecanju.

2. Ryan Giggs
909 nastupa i 163 gola za Manchester United, a još uvijek broji – što je još uopće ostalo manje poznato o Velšaninu koji je s 21 godinom i 9 mjeseci u Red Devilsima stariji i od Premier lige? Možda to da mu je pravo ime Ryan Joseph Wilson te da je miješane rase (djed mu je iz Sierra Leonea!). Paul Scholes mu po stažu nije ni blizu – on je debitirao za Fergieja gotovo dvije godine kasnije te mu staž u prvoj momčadi (bez prošlogodišnje pauze) doseže 'tek' 18 i pol godina.

3. Francesco Totti
Igrač koji je u profesionalnoj karijeri dugoj 19 godina i 7 mjeseci odbio možda više ponuda od bilo koga drugoga, a u svoju Romu je stigao još kao 13-godišnjak i postao gotovo sinonim za klub – njen Zlatni dječak i Gladijator.

4. Oleksandr Šovkovskij
Devetnaest godina i jedan mjesec u kijevskom Dinamu, 547 nastupa i 409 primljenih golova; 92 nastupa za Ukrajinu (posljednji u veljači 2012), 37-godišnji Vukojevićev i Kranjčarov suigrač klupski je rekorder i ne namjerava se tako skoro povući.

5. Oka Nikolov
Najmanje poznati s ove liste Makedonac je rođen u Njemačkoj, koji je skupio jedva pet nastupa za reprezentaciju svoje pradomovine (zadnji još prije 11 godina!). 38-godišnji Nikolov vratar je frankfurtskog Eintrachta još od 1994, iako nije uvijek bio prvi izbor – a nije ni danas.