Unazad mjesec dana Dinamo izgleda kao momčad s nekog drugog planeta; jednostavno, današnji 'modri' sastav i onaj s kraja prošle i početka nove sezone kao da nisu isti. Činjenica je da se u tom vremenskom razdoblju u kadrovskom smislu malo toga promijenilo. Igrački kadar je gotovo isti, trener je novi, ali pomoćnici su stari, a u upravi kluba nije bilo nikakvih promjena. Gdje je, dakle, nastao taj pozitivni pomak koji danas oduševljava navijače zagrebačkog velikana?

1. Trener Vahid Halilhodžić
Dolazak stasitog Mostarca, legende jugoslavenskog nogometa, na klupu Dinama nesumnjivo je najvažnija činjenica kad se spominje pozitivna promjena 'modrih'. Vahid Halilodžić vratio je vjeru igračima da mogu i znaju te, bez obzira što mu je Velimir Zajec ostavio izvrsno pripremljenu momčad, jasno je vidljiv Vahin utjecaj na igrače. Svlačionica je mirna, igrači su puni samopouzdanja, a i navodno više nema miješanja izvršnog dopredsjednika u rad momčadi. Od Halilhodžića, dakle, sve počinje, s njime sve oko momčadi i završava.

2. Kupovina Rukavine i Tonela
Prodaja Marija Mandžukića natjerala je vodstvo kluba da razmišlja o dovođenju klasnog napadača. Utjecaj Velimira Zajeca bio je velik kad su krenula razmišljanja o Anti Rukavini. Štoviše, upitno je bi li uopće došlo do transfera bez Zeke. Drugi nevjerojatni dolazak vezan je uz Tonela. Ako čovjek bez dva mjeseca treninga igra onako kao protiv Hajduka i Villarreala, onda je pitanje samo kako igra kad je posve tjelesno spreman i u formi. S ojačanom obranom i pravim napadačem, Dinamo izgleda jako dobro i očito su pojačanja itekako pogođena.

3. Povratak publike
Bad Blue Boysi su u bojkotu, no ostala publika se vratila na Maksimir. Dobre igre momčadi ipak su najbolji poziv za navijače, pa oni pune tribine kad na travnjaku igraju i Zagreb i Villarreal. Do jučer bi se protiv 'pjesnika' skupilo 1500 ljudi, a polovica bi bili BBB-ovci na sjeveru. U nedjelju se, bez BBB-a, skupilo 10.000 navijača, sasvim dovoljno za velik osmijeh ljudi iz uprave. Nema sumnje da će atmosfera oko kluba i na stadionu biti još bolja kad bojkot najvjernijih navijača prestane, a kad će to biti, znamo, ne ovisi samo o njima.

4. Mentalna snaga momčadi
Mnogi su primijetili da igrači na travnjaku djeluju razgoropađeno, da nisu više plašljivci koji se skrivaju iza pojedinih suigrača. To je, jasno, rezultat rada novog trenera. Ipak, primjetno je da je Igor Bišćan ponovno na razini onih igara koje su ga i prodale u Liverpool, da je agresivan, snažan u duelima, odlučan i neslomljiv u trenucima u kojima se do jučer itekako lomio. I ostatak igrača je znatno promijenio svoj pristup. Cufre je fenomenalan, Badelj opet čudesan, Chago je preporođen, Etto je na razini nekadašnjih igara. Nije sve to slučajno.

5. Rad uprave
Najvjerniji navijači Dinama u legitimnom su bojkotu zbog rada i ponašanja Zdravka Mamića, a on se nekako povukao u mir i tišinu svog ureda. Da nije bilo nedavne bespotrebne i pomalo sulude izjave o rasizmu Slavena Bilića, i Maminjo bi dobio na toliko potrebnim poenima. No nije samo Mamić ogledalo rada kluba. Marketing je počeo raditi, krenule su akcije i Dinamo danas više sliči na europski klub nego ikad prije. Koliko dugo će to trajati, ovisi ipak samo o ljudima koji rade u klubu, a navijači se mogu nadati samo da će potrajati.