Bura oko (ne)pozivanja najveće hrvatske rukometne zvijezde Ivana Balića na širi popis kandidata za SP koje će se 2013. održati u Španjolskoj još se nije stišala
Taman kada je hrvatskoj javnosti izbornik Slavko Goluža objasnio kako nije uspio doći do Balića telefonski, iako je pokušao na sve načine, u nekoliko navrata u medijima se oglasio i boss hrvatskog rukometa Zoran Gobac
Između ostalog je kazao kako 'Balić više nije ni među 30 najboljih igrača na svijetu', a još je i dodao kako su 'godinama trpjeli njegove mušice.'
Najbolji dio svakako je kada Gobac šalje poruku 33-godišnjem Baliću: 'Ako počne više raditi, možda se vrati u reprezentaciju.'
U najmanju ruku nije fer tako omalovažavati idola i miljenika navijača.
Kada se sve sagleda, zaista nije u redu prozivati po medijima najboljeg rukometaša kojeg je Hrvatska imala. Prozivati čovjeka koji je za Hrvatsku igrao na 11 velikih natjecanja, koji je često puta igrao ozlijeđen zaista nije korektno.
A evo i pet razloga zašto tako mislimo i zašto je Gobac trebao prešutjeti 'slučaj Balić' i ne pokušavati gasiti vatru zbog toga što Goluža nije mogao telefonski doći do genijalca koji trenutačno kruh zarađuje u Madridu igrajući za Ateltico. Je li to za više ili manje novaca nego što je zarađivao u dresu Zagreba, zaista nije važno u ovoj priči, iako je i to spomenuo u svojim medijskim istupima.
1. Balić je na 11 velikih natjecanja osvojio osam medalja, uključujući olimpijsko zlato iz 2004. godine. Na svim je natjecanjima bio među najboljim igračima, a bez obzira što više ne igra u top formi, još uvijek je idol navijača u Hrvatskoj. Ono što Dirk Nowitzki (34 godine) danas znači za njemačku košarkašku reprezentaciju ili Andrea Pirlo (33) za talijansku nogometnu reprezentaciju - to Balić znači Hrvatskoj.
2. Balić je često za reprezentaciju igrao ozlijeđen. Uoči EP-a 2008. za nastup ga je omogućio iscjelitelj Zdenko Domančić iako su prognoze bile da Balić 100 posto neće moći igrati. Mnogi igrači ne bi pristali na iscjeliteljske metode, ali Balić jest.
3. Balić i Goluža od prvog dana ne funkcioniraju na relaciji igrač-trener i to je bilo vidljivo od prvog natjecanja. Nakon SP-a u Švedskoj i EP-a u Srbiji, sve je kulminiralo na Olimpijadi u Londonu kada je frustrirani Balić u polufinalu protiv Francuske (Duvnjak je igrao loše, imao je šut 0-7!) u jednom trenutku kazao Goluži: 'I ti mene vadiš van?!'
Navodno je nakon toga došlo i do verbalnog obračuna u svlačionici na relaciji Balić - Goluža.
Tada je bilo jasno da je Goluža prekrižio Balića, a vjerojatno i Balić njega.
4. Balić je u godinama kada mu ne treba da ga netko stavlja na širi popis od 28 igrača i poručuje mu da se nametne, pa će biti među 14 koji će ići na SP. Preveliko je ime da bi se netko tako poigravao njime.
5. Balićeve riječi iz Londona, gdje je Hrvatska osvojila broncu, sve govore. Pri jednom time-outu protiv Francuske, kada je shvatio kako neće uspjeti doći do još jednog olimpijskog finala, izbacio je iz sebe: 'Dva jeb... miseca smo se pripremali. 'I sad igramo ovako ko pi.... Ovo je sramota, mene je sram. Majke mi mile!'
Je li već tada Balić odlučio kako više nema smisla igrati za Hrvatsku dok je Goluža izbornik, vjerojatno nikada nećemo saznati, ali da se u njemu nakupilo puno gorčine, poznato je odavno. No, priča kako je Goluža imao samo njegov hrvatski broj telefona je zaista bila nepotrebna jer, da ga je Goluža baš tako silno želio u sastavu, posjetio bi ga u Madridu i na večeri u četiri oka sve bi riješili. Gospodski. Ali za tako nešto sada je prekasno…
