Nova dva teška udarca doživjela je hrvatska košarka. Nakon uvjerljivog poraza u Ljubljani od Slovenije konačni udarac bio je poraz od Finske u Rijeci, čime je reprezentacija ispala iz kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2023. godine
Na dva Svjetska prvenstva u nizu, iako je format proširen na čak 32 reprezentacije (90-ih je bilo 12 reprezentacija, op.a.), hrvatske košarke neće biti.
Nakon lošeg dojma koji je hrvatska reprezentacija pokazala prije 12 mjeseci na dodatnim olimpijskim kvalifikacijama u Splitu praktički se ništa nije promijenilo. A te kvalifikacije koštale su državu 2,5 milijuna eura!
Domaći poraz od Finske samo je dodatno prizemljio hrvatsku košarku. Najbolje je tu utakmicu opisao NBA košarkaš te ujedno kapetan reprezentacije Bojan Bogdanović:
'Finci večeras nisu pobijedili nego smo mi praktički pobijedili sami sebe. Na plus pet, minutu do kraja, imali smo i ta dva bacanja, a mi prospemo prednost i izgubimo na isti način po tko zna koji put... Dobili smo sami sebe. Nemamo se pravo žaliti na uvjete. Izgubili smo našom glupošću. Kako smo igrali, rezultat na prvom poluvremenu bio je još i dobar', između ostalog je rekao razočarani Bojan Bogdanović.
Tko su najveći krivci i ima li ih?
Postavlja se pitanje što i kako dalje. Svi sada traže krivce, a problemi su puno dublji.
Krenimo redom:
Prvo, veliki problemi započeli su 2017., kada je nakon Eurobasketa naglo smijenjen Aco Petrović (presudio mu je poraz od Rusije u osmini finala). Aco je imao bazu igrača, imao je kostur momčadi s kojom bi igrao kvalifikacije, ali sve je to bačeno u vjetar. I tada je počelo lutanje i eksperimentiranje s izbornicima i igračima koje još uvijek traje.
Drugo, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2019. izbornici Ivica Skelin i Dražen Anzulović isprobali su više od 30 igrača. Upravo to je bio najveći problem, to lutanje s igračima, jer nismo imali bazu. Prvo se krenulo s onima mladim i perspektivnim, uz nekoliko iskusnijih, a sve je završilo gašenjem požara s nekoliko veterana koji su se zapravo već bili oprostili od reprezentacije, poput Hrvoja Perića te Roka Ukića. Lutanje je mala riječ.
Gubilo se od Rumunjske u Zadru, a konačni udarac zadala nam je Poljska i otišla na SP.
Treće, umjesto Anzulovića sjeo je na klupu Veljko Mršić i pomak se odmah vidio, ali loše igre u olimpijskim kvalifikacijama u Splitu – do kojih smo jedva došli zahvaljujući FIBA-inom rankingu - te porazi na početku kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2023. godine praktički su ga udaljile od klupe. Razmišljao je o strancu na poziciji playmakera i to je sramežljivo rekao, ali tu ideju stopirao je Dino Rađa. Nakon nekoliko loših izvedbi reprezentacije i priča o njegovoj smjeni otkaz na mjestu izbornika službeno nije dobio jer je ekspresno našao posao u Španjolskoj. I onda je umjesto Mršića reprezentaciju preuzeo njegov tadašnji pomoćnik Damir Mulaomerović. Tada se to činilo jedinim logičnim rješenjem.
Četvrto. Ono što još više boli jest činjenica da u ovim kvalifikacijama nije apsolviran ni prvi krug te da hrvatska košarkaška reprezentacija mora u pretkvalifikacije za Europsko prvenstvo 2025. godine. Tamo ih čeka košarkaška periferija ili bolje rečeno liliputanci. Ukratko, službeno je hrvatska košarka dotakla dno! No možda je i trebalo biti tako.
Peto i najvažnije. Svima je jasno da je došlo vrijeme da se promijeni vodstvo HKS-a. Prvi je na udaru predsjednik Stručnog savjeta Dino Rađa jer je prvi rekao da ne želi stranca u reprezentaciji. Slovencima je američki centar Mike Tobey savršeno legao. Jednako kao i Anthony Randolph 2017., kada su bili europski prvaci. No Rađa je uporno ponavljao da ne želi stanca i dok je on u HKS-u, tako će i biti! I točka. I time je preuzeo odgovornost. Dakle jasno je tko prvi treba otići iako to neće riješiti probleme...
Činjenica jest da je playmaker, kao recimo Lorenzo Brown, koji se savršeno nadopunjavao s Hezonjom u ruskom Unicsu, bio karika koja je nedostajala. I danas nitko ne bi govorio o Lovri Gnjidiću, neiskusnom igraču koji je promašio ključna slobodna bacanja i koji je najmanje kriv. Danas nitko ne bi govorio o još jednom debaklu.
Na udaru će naravno biti i predsjednik HKS-a Stojko Vranković te glavni tajnik Joke Vranković. I na njima je velika odgovornost...
Svi se pitaju gdje bi hrvatska košarka danas bila da je Aco Petrović, koji je sigurno imao viziju, ostao na mjestu izbornika. Ako ništa drugo, 100 posto smo sigurni da bi brzo detektirao što nedostaje, tj. kakav tip igrača treba NBA-ovcima Bogdanoviću, Hezonji, Zupcu… Sigurno bi pronašao nekog novog Gerroda Abrama, Chuckyja Atkinsa ili Dontayea Drapera. Jer za razliku od nekih, ima nos da prepozna igrača...
I ono što najviše boli čelnike HKS-a, koji su se navodno 'zakačili' s Acom nakon Eurobasketa 2017. i odlučili ga maknuti, jest činjenica kako su svjesni toga da lošije od ovog ne može!
Hrvatska košarka dotakla je dno. Stisnut je veliki RESET i sada je svima jasno da treba krenuti od nule. Ali s kojim ljudima?
Treba li se baš sve promijeniti uoči Eurobasketa 2022., a koji počinje već 1. rujna?
Da se nešto mora odmah promijeniti, to je svima jasno.