Konstantnost forme i rezultata, to je, naravno uz kvalitetu koja je preduvjet za bilo kakve ambicije, glavni sastojak u receptu za osvajanje trofeja u nogometu. Međutim ovaj recept važi isključivo za ligaško natjecanje – nokaut faza ima neka svoja pravila i zakone, na koje je ponekad teško utjecati
Za šesnaest najboljih europskih klubova stiglo je biti ili ne biti – u sljedećih deset dana, počevši s večerašnja prva dva sudara, dobit ćemo imena osam klubova koji će se i dalje boriti za najvredniju titulu u klupskom nogometu te osam onih kojima je europska avantura (ne)očekivano završena.
Liga prvaka, odnosno natjecanja koja se završavaju nokaut fazom, imaju svoja pravila i nepisane zakone. Jedan od njih je da ne pobjeđuje uvijek bolji, da kvaliteta nije uvijek ta koja presuđuje.
Naučili smo to uostalom i u prvim utakmicama – pogledajte primjer Barcelone i Milana. Katalonci po svim iole normalnim parametrima imaju odličnu sezonu – u 43 službene utakmice izgubili su samo šest puta (prije Milana samo tri), ukupno su na 78 posto uspješnosti u svim utakmicama koje su igrali i gotovo imaju osiguranu titulu prvaka Španjolske. S druge strane Milan je na 18 pobjeda iz 36 pokušaja, titula je odavno izgubljena, najbolji igrači ljetos rasprodani, ekipa tek prosječna... No Milan na revanš na Camp Nouu putuje s dva gola prednosti iz prve utakmice i s mnogo većim šansama da bude u bubnju za četvrtfinale. Dakle, priča o konzistentnosti ovdje gotovo da pada u vodu. Da, stabilnost forme i rezultata presudni su kada je u pitanju ligaški sustav natjecanja, no ovdje se stvari rješavaju u 180 minuta, dvije utakmice koje su biti ili ne biti. Odlučuje jedan potez, jedna pogrešna odluka, taktička genijalnost ili pogreška, sudački previd... Što sve na kraju može odlučiti putnika u četvrtfinale?
UEFA videokanal
Jedna je stvar koja trenerima na papiru slabijih momčadi ostavlja mnogo više prostora za manevar nego njihovim protivnicima. Oni imaju šansu svoju igru u potpunosti prilagoditi protivniku, postaviti se destruktivno i dvije utakmice se braniti, pravdajući se činjenicom da se kvalitetom ne mogu nositi s boljima. Roberto di Matteo je tako u London donio titulu prvaka prošle godine destruktivnim i defanzivnim nogometom protiv Barcelone i Bayerna, ali drugog izbora nije imao. Ili Mourinhovim rječnikom: 'Možeš se postaviti lijepo, kao budala, i popiti pet komada, ili igrati da pokušaš pobijediti. Ja biram ovo drugo.'
2. Psihološki pristup
Suludo bi bilo tvrditi da u ovoj fazi natjecanja bilo koja momčad ulazi s podcjenjivanjem, no jasno je da je lakše pripremiti ekipu koja nema što izgubiti. Uostalom, takva je priča u sportu već stoljećima, favoriti na leđima nose i pritisak, i to je ono što su slabiji uvijek pokušavali iskoristiti. Dodajte tu i dozu podcjenjivanja koja ipak dolazi ekipama poput Barcelone te eventualni strah od jednog protivnika, kakvog je na primjer imao godinama Real Madrid od Lyona, i dobijete šansu više za one od kojih ne očekujemo ništa.
3. Iskustvo
Liga prvaka je svijet za sebe i igrači koji su prošli kroz sito i rešeto ovog natjecanja itekako imaju prednost u završnoj borbi. Prošle sezone Napoli je u London putovao s dva gola prednosti i vjerojatno mnogo potentnijom i kvalitetnijom momčadi nego li je to bio Chelsea, ali su na kraju ispustili četvrtfinale, prije svega zahvaljujući iskustvu koje su imali Terry, Lampard, Drogba i društvo. Napoli je srljao, promašivao i otvarao se, a Blues to samo kažnjavao.
'Izašli smo pred protivnika koji je znao kako se igraju ovakve utakmice. Oni su bili oprezniji i konkretniji, ono što smo mi trebali biti', objašnjavao je kasnije Mazzarri. Priča je to koja se često ponavlja u ovoj fazi natjecanja i faktor na koji treba ozbiljno računati.
4. Gol u gostima
Na prvi pogled ne mora značiti apsolutno ništa, no psihološka prednost koju donosi nekada može biti ključna. Potpuno se zanemaruje činjenica da je upravo ovo pravilo jedno od onih koja imaju najveći utjecaj na taktičku pripremu revanš utakmica. Momčadi koje su na nuli osuđene su da igraju otvorenih karata i to dok protivnik ima alternativu više, s obzirom da mu eventualni pogodak donosi ogromnu psihološku prednost. Opet se vraćamo lanjskom sudaru kada su igrali Chelsea i Barcelona, gostovanju Mourinhovog Intera na Camp Nouu ili, ako hoćete, primjer Monaca iz 1998. protiv Uniteda. 'Prije prve utakmice govorio sam da imamo 40 posto šansi', pričao je nakon prolaska Jean Tigana. 'Nakon 0:0 u Monte Carlu rekao sam igračima da su nam šanse porasle na 50 posto. Svi su se u svlačionici nasmijali, ali ja sam znao da nam se tim rezultatom otvorila prilika da se na Old Traffordu postavimo onako kako nam odgovara.'
5. Sitnice
U današnje vrijeme nema više 'nepoznatog protivnika iza željezne zavjese' i nekakvih iznenađenja. Svi znaju sve o svakome, ekipe na ovom nivou imaju vrhunski skauting i dva mjeseca za pripreme. Ništa se ne može sakriti, pogotovo ne mane i vrline najboljih igrača i često je taj matchup presudan. No Rafa Benitez je za posljednje izdanje UEFA-inog magazina otkrio kako maleni detalji mogu biti presudni. 'Nikada ne koristim najbolje opcije iz prekida mjesecima prije knockout utakmica Lige prvaka. Primjer je gol koji smo u polufinalu 2007. postigli protiv Chelseaja: Agger se izvukao iz kaznenog prostora, ostao je sam i Gerrardovo dodavanje pretvorio u gol. Bila je to akcija koju smo stalno uigravali, ali tri godine nisam je želio koristiti, dok nisam osjetio najbolji trenutak.'
