Već su nakon visoke pobjede protiv Norveške, ali i krajem Svjetskog prvenstva, neke stvari bile jasne.. Neobjašnjiva veza između Pranjića i Kovača bukti olimpijskim plamenom dok Olić čeka da ga se pozove u kolo. Žalosno je što se mora kritizirati igrača koji je dosta napravio u svojoj karijeri i koji je svojom karijerom promovirao Hrvatsku i Slavoniju, ali to je tako kad čovjek nema mjeru i sam ne zna kada je dosta. Što se mota u glavi izbornika kada Olića s 36 godina, s nikad dotjeranom tehnikom i s jednim golom u polusezoni, stavlja u prvu postavu i pri tome na neprirodnu poziciju. Ono što cijela Hrvatska vidi, a bogami i izbornici drugih zemalja Kovač ne vidi, pa nam tako iz utakmice u utakmice sljeduje silovanje po lijevoj strani..

Ostaje upitno gdje je zapelo sa Strinićem niti kako je Pranjić došao do prve postave i to na poziciji na kojoj već dugo ne igra u klubovima? Također, koliko nisko mora pasti Ivica Olić da sam objesi kopačke o klin ili da mu izbornik i HNS kažu hvala Ivice, ali bilo je dosta? U tom smislu posebno brine izjava Bjelice koji slovi kao jedan od talentiranijih hrvatskih nogometnih stručnjaka, čovjek za kojega se nadamo da će kao Bilić povući naše trenere prema naprijed. Naime, ovaj gospodin će bez pardona usporedit Pirla i Olića i ustvrdit kako smo glupi da se odričemo takvog igrača, a Talijani se Pirla ne odriču.

Genijalno, osim što jedan može i sa 40 samo stajat na travnjaku i s dugim loptama, slobodnjakom napravit razliku, a drugi cijeli svoj nogomet počiva na fizičkoj spremi koja neminovno pada s godinama. Eto, to je naš trenerski vrh. Sam je sebi Kovač opalio šamarčinu kada je izvadio Olića iz igre nakon 45 minuta, a onda si to ponovio nakon opetovanih prodora u 70. minuti s Pranjićem. Još bi se moglo razumjeti da je riječ o nekom poletarcu koji se mora prodati, osigurati si budućnost, pa ga menadžeri guraju. Međutim, riječ je o igraču koji si je osigurao zadnji ugovor u Panathinaikosu i igraču koji je zadnji ugovor trebao odradit - jučer. Mora biti neka tajna veza... Što se same igre tiče, Rakitić jest asistirao za gol, ali veza protiv krnjih Talijana bez Modrića nije uspjevala povezati ama baš ništa.

Tko je Brozoviću birao kopačke da onako odradi dobar dio, pa u ključnom momentu kao lane na ledu pada? Kovačić se mora ozbiljno zamisliti nad svojom nogometnom sudbinom, nije isprofiliran za ništa, nedorečen. Na Rebiću se iz svemira vidi nedostatak utakmica. Kao i uvijek silovit, ali bez pravog plana, cilja, vizije. Mandžukić je očigledno u nekom svom svijetu jer kako objasnit pogreške protiv Italije? Promašen penal, skrivljen penal i gol i to od napadača. I to nema nikakve veze s talijanskom taktiko, jer smo im te stvari jednostavno poklonili.

Uz to, Talijani opet pošteno pokradeni protiv Hrvatske. Vratit će im UEFA zahvaljući 'oštroumnosti' pojedinih pripadnika "borbe za boljitak hrvatskog nogometa".

Ovakva Italija se nudila na pladnju, a opet je bila bliže pobjedi. Nema kod nas kruha dok se igra na ime, a u inat trenutne forme. Neki igrači imaju status svetih krava i dok je tako od toga nema ništa. Suspenzija Srne pritom ne mora biti loša stvar. U posljednje vrijeme, više protestira kod suca nego igra, a jedini razlog zašto ranije nije dobio crveni je sam sudac. Jadna i bezidejna predstava i jasan pokazatelj kako to izgleda kada se ima pretplata na mjesto i kada nema Modrića. Žalosno je to što će ova generacija isteć bez opipljivog rezultata, a u kadru ima tri osvajača Lige prvaka, osvajača Europske lige i igrače s debelim iskustvom u ligama petice. Rezultat nam na kraju krajeva ide na ruku, ali teško je biti optimističan kada se vide svi ovi nedostatci, koji ponovo vode do vjerojatno još jednom razočaranja na velikom natjecanju.