Hajduk se našao u problemima kad na Parku mladeži zbog lošeg terena nije mogao demonstrirati gotovo ništa od onoga što je uvježbavao tijekom zimskih priprema, objasnio je trener Igor Tudor. 'Sve je to palo u vodu', izjavio je.

Nije pomogla ni poslovično reaktivna strategija Splitova trenera Stanka Mršića, koja je na kišom natopljenom travnjaku bila učinkovitija od planirane proaktivne Hajdukove igre: iako je stariji splitski klub izgledao bolje i više pokušavao stvoriti prilike za gol, vrlo je teško dolazio do izglednih situacija dok su domaći prijetili uglavnom iz kontri.

No RNK Split pod Mršićevim je vodstvom prilično bezidejna, fizički gruba momčad kojoj kronično nedostaje kreativnosti u sredini, a – čini se – i timskog duha (iskazano, primjerice, prilikom zbrke oko toga tko će izvesti jedanaesterac). Osim toga, gradski je derbi pokazao koliko je nezdrava ovisnost crvenih o šefu njihove obrane, Ivici Križancu: čim je on izašao iz igre, petnaestak minuta prije kraja, zadnja se Splitova linija raspala.

I tako je Pašalić nakon serije njenih obrambenih pogrešaka zabio prvi gol. Onda je tome dodan i Torcidin pritisak i povici 'Hoćemo pobjedu!', pa je pao i drugi, opet iz situacije koju je obrana mogla i daleko elegantnije riješiti. Hajdukov/Chelseajev talentirani veznjak, koji je dan kasnije slavio 19. rođendan, tako se pretvorio u heroja, iako je prethodno bio najveći krivac za Splitov pogodak.

Međutim, možda nešto ima i u tim pričama o karakteru. Hajduk doista nije posustao kad je Split poveo; u svakom dodiru s loptom bila je primjetna ogromna želja da se uzvrati i(li) preokrene. Kad je, dosta slučajno, pao taj prvi gol, bijeli su silovito krenuli po drugi.

Ranije je Hajduk češće gubio nego osvajao bodove u takvim varljivim situacijama potkraj utakmica. Ovo mu nije prvi put ove sezone da je naizgled izgubljeno pretvorio u dobitak: možda bili tići doista posjeduju određenu mentalnu snagu.