Među profesionalnim igračima pokera pregršt je osebujnih i karizmatičnih ličnosti. Tu svakako spada i simpatični Matej Marinović, ugledni i cijenjeni pokeraš, koji se u posljednjih deset godina dokazao da hrvatskoj i europskoj sceni.

Uvijek dobro raspoloženi Osječanin predstavljao je Hrvatsku na Full Tilt Poker festivalu u Galwayju. Iako je igrao dobar poker, nije uspio ući u krug osvajača novčanih nagrada. Kako to često biva, protivniku se u ključnoj partiji na posljednjem otkrivanju karte ('riveru') osmijehnula sreća i svemu je došao kraj. No, Matej je poraz dobro podnio.

'Dobra je bila organizacija turnira, bilo je puno igrača. Ovo mi je bio prvi put da sam u Irskoj i jako sam zadovoljan Irskom, pogotovo s ljudima, totalno sam iznenađen koliko su druželjubivi. Nažalost, ispao sam. Imao sam aseve, a jedan od igrača me plaćao preko svega mogućeg i na kraju na 'riveru' pogodio dva para. No, zadovoljan sam svojom igrom. Od tih osam sati što sam igrao, samo jednom sam odigrao pogrešno,' otkrio je za tportal Marinović, koji je postao i sponzorirani igrač PokerStarsa

'Moja karijera je dosta duga, preko deset godina, imao sam jako puno uspjeha u tom razdoblju i zbog toga su me kontaktirali iz PokerStarsa, na što sam se ja oduševio, jer imam izrazito visoko mišljenje o njima. Dugi niz godina rade dobro, imaju jako dobar odnos prema nama. Sve je na turnirima podređeno igračima, da se dobro zabave i da im bude ugodno.'

Ono što najviše izluđuje amaterske i poluprofesionalne igrače porazi su s boljim kartama, od slabijih protivnika s lošijim kartama, isključivo zahvaljujući nesreći. Kako frustraciji stati na kraj?

'Zato je možda 'cash' igra bolja od turnira, jer kad igraš 'cash' igru protiv lošijeg igrača, ti možeš izgubiti partiju neku veću, ali onda uzmeš novi novac i nastaviš s njim igrati. Na turnirima je to malo veći problem, jer ako izgubiš sve žetone, ti si ispao, tog lošeg igrača možeš samo gledati, više mu ne možeš ništa. Ali, treba to sve gledati u smislu 'fair playja'. Ako te pobijedio netko lošiji, trebaš mu čestitati. Vidjet ćemo se na nekom drugom turniru,' kaže Matej koji nam je također otkrio kako vratiti kontrolu kad stvari za stolom krenu nizbrdo:

'Ako izgubiš pet, šest partija zaredom na tom stolu, svi te počnu gledati kao nekog kome ne ide i koga treba napasti. Zato ja kad izgubim toliko puta zaredom, jedno pet, šest 'handova' ne odigram, smirim se i čekam neku priliku s jačom kartom. Ako mi već ne ide, ne prolazi moj stil igre, uzet ću koji 'hand' s jakim kartama, vratiti psihološku igru na svoju stranu i onda ću opet nastaviti po svom.'

Zanimljivo, većina najboljih profesionalnih pokeraša bankrotirala je barem jednom tijekom svoje karijere. U čemu je problem?

'Poker igrači prema mom mišljenju krivo ulažu u neke stvari. Kad nešto zarade oni otvaraju noćne barove na neisplativim lokacijama, investiraju u dionice, a nemaju dovoljno znanja o tome. Jednostavno, generalno ne znaju s novcima. Zarade lovu i onda ju negdje distribuiraju, misleći da će uvijek dolaziti. No, poker igrači imaju i loših mjeseci pa se onda dogodi bankrot. Trebali bi potražiti pomoć stručnjaka prije financijskih ulaganja,' mišljenje je Marinovića koji je u prošlosti u trenucima krize imao veliku potporu prijatelja:

'U pokeru će ti prvi posuditi novac tvoji prijatelji iz pokera. Imao sam i ja par kriza, oni su me odmah nazvali, pitali koliko ti treba, rekli da ne moram nikad ni vratiti.'

Poznato je da za igranje pokera nije dovoljno poznavanje taktičkih osnova igre te same matematike, već igraču trebaju i znanja iz psihologije, sociologije i komunikologije.

'Prije poker karijere sam jako volio proučavati ljude, njihove navike, ponašanja, pokušavao sam shvatiti što čovjek misli. Ljudi uvijek kad pričaju s tobom imaju maske na licu, prezentiraju sebe u najboljem svjetlu. Mene ne zanima maska, nego kakva je zapravo osoba, ima li kvalitete da bih se uopće družio s tom osobom. U pokeru mi je to pomoglo u partijama uživo, pokazalo se da mogu jako dobro pročitati druge igrače,' rekao nam je, pa s obzirom da je sretno oženjen čovjek, nas je naravno zanimalo jesu li znanja steknuta u pokeru igračima primjenjiva prilikom zavođenja:

'Naravno da jesu. To je veliki plus, u svakom poslu, pa i u zavođenju. Kad se znaš postaviti u datom trenutku, kad nisi ishitren, kad znaš kojem čovjeku što reći, kad znaš kolike su granice do kojih smiješ ići, to je velika stvar.'

Više ni predrasude prema pokerašima nisu kakve su bile.

'Kad sam počeo igrati prije 12 godina bilo je ekstremno teško. Bilo je pet, šest pokeraša u cijeloj Hrvatskoj i smatrali su nas čudnima. Nismo ni prijateljima to mogli reći, odmah su nas proglasili kockarima. Sada je puno bolje. Kad imaš u nekom poslu uspjehe, onda je to lako, a ako nemaš, onda je to problem. Ja sam uspio srediti svoj život, mogao sam normalno živjeti sve ove godine zahvaljujući pokeru. Ljudi se danas više ne čude, jer sada kad je kriza sami sa svojim 'normalnim' zanimanjima imaju većih problema kako preživjeti.'

Osim što ga je oplemenio, Mateju je poker pomogao pobijediti njegov 'sindrom Dennisa Bergkampa', strah od letenja avionima. Sada je spreman nastupiti u sljedeće dvije godine barem jednom na svjetskom pokeraškom prvenstvu u Las Vegasu, što će mu biti kruna karijere. No, hoće li se profesionalnim pokerom baviti cijeli život ili ima i drugih planova?

'Ima toliko stvari kojima se želim baviti. Već godinu i pol pišem scenarij za jedan film, to ću sigurno dovršiti, poslati ga u Las Angeles. Ili možda bolje u Hong Kong,' nasmijao nas je Matej.

'Želim također raditi i u 'gaming' industriji, jer od malih nogu sam 'gamer'. Ali ne bih radio na glupavim igricama, nego na onima koje potiču na razmišljanje, razvijaju inteligenciju. Volio bih osnovati tvrtku koja se bavi proizvodnjom kompjuterskih igara, oformiti svoj tim i raditi u tom smjeru,' otkrio je osječki pokeraški majstor, kojeg do kraja sezone čeka nekoliko jakih nastupa, a sve će kulminirati serijom prestižnih turnira u Češkoj u prosincu.