Povod za razgovor bio je nedavno završeni Eurobasket, na kojem je hrvatska košarkaška reprezentacija, koju je kao izbornik vodio Damir Mulaomerović, ispala u osmini finala od Finske.

No 74-godišnji Rusmir Halilović naglasio je kako povod ovog članka i njegovih razmišljanja o košarci 'nije kritika kolegama - košarkaškim subjektima, nego prijedlog kako on vidi da se mogu riješiti problemi te se uz to ostvariti visoki ciljevi'.

Tako je svoju detaljnu analizu Halilović podijelio u nekoliko kategorija. Prvo je govorio o reformi, uz naglasak na moto - treniraj, pamti, igraj, misli i odigraj racionalno. Nije se želio vraćati na Eurobasket i ispadanje Hrvatske od Finske, jer je to za njega gotova priča...

'Košarka je ekstremno popularan sport i teško je biti uspješan, pogotovo u seniorskoj reprezentativnoj konkurenciji. Na to utječu velike ambicije, bezbrojne želje i mnogi faktori. Da bi se u tome uspjelo, neophodno je biti ispred vremena. Razmišljajući na tu temu, moja vizija me vodila tome da će košarka u budućnosti koristiti efekte mozga.

Šest godina se bavim time kakvi će je košarkaši igrati i od kakvog materijala će se praviti igrači za nju i kako? Svakodnevnim proučavanjem formirao sam 100.000 zapisa, pronašao 46 genetskih mentalnih i tjelesnih potencijala košarkaša i na toj platformi naslijeđenih i razvijenih osobina izgradio 260 + 20 učinkovitih napadačkih i obrambenih vještina te uz to osmislio preko 100 formula, pravila, recepata... Ukratko, bez inovacija i reformi ne može se ići naprijed!' ispričao je za tportal Halilović, a koji je u bivšoj državi jedno vrijeme radio kao šef svih mlađih selekcija u generacijama Dražena Petrovića, zatim Velimira Perasovića, Zdravka Radulovića, Žarka Paspalja, Dina Rađe, Vlade Divca, Tonija Kukoča i mnogih drugih.

Poznato je to da Halilović već dug niz godina radi na projektu Basketballplus, za koji naglašava kako je donio košarci inovacije. No pitanje je hoće li taj projekt prihvatiti i njegovi kolege s ovih prostora. Tako nam je u svom detaljnom izlaganju projekta govorio o košarkaškim detaljima na kojima bi mladi igrači trebali raditi i na što se posebno treba paziti. Tako spominje 'spoj visoke produktivnosti i racionalnih učinkovitih vještina', a naglašava 'implementaciju individualnih vrijednosti u timsku igru'.

Osobito je naglasio na čemu radi kada su mladi igrači u pitanju:

'To je zapravo misija, tj. instruktivna individualna edukacija košarkaša po mom programu. Ukratko, ona razvija košarkaša do njegovog genetskog maksimuma, a po završetku edukacijskog procesa igrač dobiva uputu timskom treneru za upotrebu', kaže Halilović. U godinama koje su iza njega stigao je do spoznaje kako je kod mladih igrača prvi zadatak prepoznavanje 46 genetskih mentalnih i tjelesnih potencijala košarkaša. Objašnjava nam što to znači u košarci:

'Svatko tko trenira košarku ima svoje različite genetske potencijale i moj sustav B+ zna ih prepoznati i razviti do maksimuma. Tu su uključene edukacije za učinkovite napadačke, ali i obrambene vještine. No važno je i razigravanje igrača, tj. pretvaranje košarkaških fundamenata u rutinsku praksu u igri 'jedan na jedan', 'dva na dva' i 'tri na tri', i to na jedan koš. Nakon toga slijede pretvaranje naučenog individualnog znanja i stečene rutine u igru 'pet na pet' na dva koša i implementacija Tehnike & Taktike (T&T) u timsku igru', dodaje Halilović te također naglašava kako je velik problem infrastruktura. Ali to je posebna priča…

No kako mladi košarkaši ne bi u seniorsku karijeru ulazili nesigurni te radili pogreške koje ih često koštaju karijere, važan dio u cijeloj priči imaju, naravno, treneri. Stoga Halilović, koji ima više od 50 godina iskustva u tom poslu te je učio od najvećih trenera s prostora bivše države, poput Aleksandra Nikolića i Mirka Novosela, kaže:

'Najvažnija je edukacija trenera specijalista. U Hrvatskoj imamo bogatu tradiciju, dobru infrastrukturu, živimo na bogatim, potentnim igračkim resursima, a ne možemo zadovoljiti seniorske, klupske, a ni reprezentativne ambicije. U čemu je problem? U investitorima, stručnjacima, poslodavcima, kreatorima strategija, ciljevima, u edukaciji trenera… Ni najveće naše igračke zvijezde ni svojoj djeci, a kamoli drugima, nisu znale ispuniti košarkaške snove', kaže Halilović, dodavši:

'Košarci su danas neophodne dvije vrste trenera, jedni koji proizvode igrače, a drugi koji eksploatiraju njihovo znanje. Treneri specijalisti za individualni rad i treneri specijalisti za timski rad su različite djelatnosti i ne mogu živjeti u jednoj personi, jer su u sukobu interesa. Po mom mišljenju, problemi današnjih univerzalnih trenera nastaju kada trener počne trenirati strogoću, kad je na stalnom decibelnom maksimumu u komunikaciji s igračima i agresivnim govorom tijela sudjeluje u igri i mentalno ih zlostavlja. Tada ga igrači počinju loše doživljavati jer ih mentalno zlostavlja, što je posljedica neznanja i vrijeme je za rastanak', naglasio je Halilović, a prepun je ideja, od kojih je neke predlagao i vodećim ljudima Hrvatskog košarkaškog saveza.

A s obzirom na to da su u našoj košarci počele velike promjene, možda zažive neke od njegovih ideja iz projekta na kojem radi. Jer svima je jasno da je hrvatska košarka odavno dotakla dno i potrebno je puno pametnih glava, puno ideja i puno rada da se vrati tamo gdje joj je mjesto.

Cijeli program pogledajte OVDJE.