U zadnjih deset godina ovo je vjerojatno najlošije odigrana sezona velikih engleskih klubova. Naslov su više izgubili svi ostali negoli ga je osvojio Manchester United i u takvom je ozračju mnogo ekipa koje se s pravom osjećaju kao gubitnici
Ipak, iz gornjeg dijela ljestvice izdvojili smo Tottenham i Arsenal. Tottenham, jer se propustio kvalificirati u natjecanje Lige prvaka za sljedeću sezonu te bi zbog toga mogao ostati bez nekih ključnih igrača. Arsenal, jer je upisao šestu sezonu zaredom bez osvojenog trofeja, kada su mu protivnici dali svaku priliku da ne bude tako.
Osim na vrhu, ova je sezona rezultirala ispadanjem iz lige jedne momčadi s dugom tradicijom i velikom navijačkom podrškom – dakako, to je West Ham. Oni su naše treće najveće razočarenje protekle premierligaške sezone.
West Ham, 20. mjesto, 33 boda iz 38 susreta, gol-razlika 43:70
Igrački kadar: sasvim dostatan za minimalno gornji dio tablice, a nitko se ne bi iznenadio da su se uključili u borbu za neko od mjesta koja vode u europska natjecanja. Kada im se posloži prva momčad, ona redom uključuje aktualne ili nekadašnje reprezentativce najvećih zemalja, a da ne spominjemo kako im je centralni vezni igrač Scott Parker proglašen najboljim igračem lige po izboru novinara. Kada se sve zbroji, dobar dio krivnje mora pasti na sada već bivšeg menadžera Avrama Granta. West Ham je na trenutke igrao sjajno, ali amplitude u formi su bile prevelike da bi ostali u Premier ligi.
Transfer-kampanja: naizgled odrađena i više nego dobro. Na početku sezone u klub su pristigli odlični igrači Barrera, Hitzlsperger i Ben-Haim te je momčad izgledala spremno za borbu za gornji dio ljestvice. Ipak, izostao je učinak novopristiglih igrača, jer se Ben-Haim i Barrera nisu adekvatno uklopili u momčad, a Hitzlsperger je odmah obnovio staru ozljedu lista zbog koje je pauzirao većinu sezone. Na zimu su pokušali vatrogasnim metodama: posudbama i dovođenjem Bridgea, Keanea i Demba Ba, ali tada je bilo prekasno – momčad se nije mogla riješiti gubitničkog mentaliteta.
Ozljede i ostali problemi: zapravo zanemarivi. Glavne osovine – golman Green, kapetan i centralni branič Matthew Upson, centralni vezni Scott Parker te prva špica Carlton Cole su svi odreda odigrali veliku većinu prvenstvenih utakmica, ako ne računamo povremene izostanke zbog manjih ozljeda i kartona. Ono što je izostalo, osim u slučaju Scotta Parkera, bila je forma najboljih igrača. Tako su Upson i Cole sezonu započeli kao aktualni reprezentativci, a završavaju je kao igrači koji imaju sve šanse više ne odjenuti dres nacionalne vrste. Naročito to vrijedi za Colea, koji je kao centarfor reprezentacije postigao samo pet pogodaka.
Arsenal, 4. mjesto, 68 bodova iz 38 susreta, gol-razlika 72:43
Igrački kadar: prepun velikih zvijezda i fantastičnih igrača, a opet nekako neadekvatan za fizičke zahtjeve Premier lige. U zlatno doba, početkom stoljeća, centralni dio sredine terena pokrivali su fizički dominatni igrači poput Patricka Vieire i Raya Parloura. Danas takvih igrača Arsenal nema. Osim toga, mnogi su prije sezone upozoravali na nedovoljnu kvalitetu golmanske postave, što se tijekom sezone pokazalo točnim. Niti u vršku napada nije bilo pravog gol-igrača, koji bi redovito pospremao otpatke i garantirao barem dvadesetak pogodaka po sezoni. Mnogo nedostataka koji su redom uvjetovali u osnovi neuspješnu sezonu.
Transfer-kampanja: njezina primarna svrha, pojačanje momčadi, nije ostvarena. Eduarda je zamijenio Chamakh, koji je odigrao tek solidnu sezonu i nije napravio kvalitativnu razliku, a Koscielny je morao prije vremena na sebe preuzeti teret organiziranja obrane, jer se već u trećem tjednu teže ozlijedio Vermaelen. Čini se da je Wenger ponovo propustio priliku dovesti pojačanja na potrebnim pozicijama (golman, zadnji vezni, špica) i da ga je upravo to koštalo nekih utakmica u kojima je Arsenal trebao ostvariti lake pobjede. A prilika je bilo, prisjetimo se samo kako je Fiorentina dovela Boruca samo za tri milijuna eura.
Ozljede i ostali problemi: značajni, ali opet uobičajeni. Sezonu za sezonom ključni igrači Fabregas, Van Persie i Nasri redovito propuštaju barem petnaestak utakmica. Iako je ove sezone Nasri odigrao čak 31 utakmicu, Van Persieju i Fabregasu se priključio Vermaelen, koji je zbog ozljede propustio cijelu sezonu. Nije jasno je li riječ o neadekvatnoj liječničkoj službi, ili su Arsenalovi igrači jednostavno previše skloni ozljedama. Kako bilo, to više ne može biti plauzibilna isprika, budući da se takvo stanje ponavlja već nekoliko sezona zaredom. Čini se da ti igrači moraju ili očvrsnuti ili otići u neku fizički manje zahtjevnu ligu.
Tottenham, 5. mjesto, 62 boda iz 38 susreta, gol-razlika 55:46
Igrački kadar: nekoliko dobrih i nekoliko loših vijesti. Loše vijesti su da Tottenham očito još nije velika ekipa koja može utakmice pobjeđivati rutinski i koje se protivnici boje. Igrački kadar zahtijeva značajne promjene u napadu i neke promjene u zadnjem redu. Obrana je primila čak 46 golova, a nijedan napadač nije postigao više od deset pogodaka. Dobre vijesti se odnose na sredinu terena: Bale je postao igrač svjetske klase, Van der Vaart je povratio nekadašnju formu, a Modrića traži gotovo svaki veliki europski klub. Doda-jte im Lennona, i dobili ste ofenzivni potencijal veznog reda kakav malo koji klub ima.
Transfer-kampanja: solidna, ali nedovoljno iskorištena. Cijena od 10 milijuna eura, koliko su platili za Van der Vaarta, s obzirom na njegov učinak, više je krađa nego kupovina. Gallas je došao bez odštete te je bio i više nego dobar, što se ne može reći za Sandra i Pienaara. Na Sandra je potrošeno čak 10 milijuna, koji igra poziciju na kojoj već imaju Huddlestona i Palaciosa, a još je manje jasno čemu igrač poput Pienaara, kada već imaju Niku Kranjčara. Također su pokušali dovesti napadača poput Forlana ili Llorentea, ali su odštetni zahtjevi za te igrače bili previsoki i tako su cijele sezone ostali bez pravog strijelca.
Ozljede i ostali problemi: vjerojatno glavni razlog lošeg učinka od samo 62 prvenstvena boda. Već tradicionalno na listi ozlijeđenih su cijele sezone boravili Ledley King i Jonathan Woodgate, a društvo bi im prečesto pravili i puno važniji igrači poput Balea, Gomesa ili Van der Vaarta. Naročito je važna bila ozljeda Garetha Balea, koja je nastupila tijekom zime, upravo u vrijeme kada je raspored utakmica najgušći. Zbog toga je Tottenham izgubio priključak sa samim vrhom, da bi na kraju izgubio i borbu za četvrto mjesto, kada su na proljeće igrali bez gotovo pola prvog sastava.