Svijet se još jednom poklonio istinskoj legendi koja je s gotovo 36 napunjenih godina pregazila elitu i osvojila Wimbledon. Roger Federer nije izgubio niti seta na putu do titule na londonskoj travi ove godine, a laki trijumf u finalu protiv Marina Čilića donio mu je osmi naslov na omiljenom Grand Slamu, čime je nadmašio i velikog Petea Samprasa.

Ponovo se sada može čuti tvrdnja koja se sve rjeđe mogla čuti prethodih godina: Federer je najvećih svih vremena! U ovom trenutku malotko je spreman tome proturječiti, ali karijera slavnog Švicarca koliko god je bila genijalna nikako nije obećavala procvat kojem smo svjedočili u 2017. godini...

Živčani dječak iznimnog talenta

Sin oca Švicarca i majke Južnoafrikanke oduvijek je bio poseban, ali ne baš uvijek onakav kakvim ga poznajemo. Današnji Federer nije ni sličan samom sebi iz dječačkih dana. Tenis je u Baselu počeo igrati već sa šest godina i brzo se pokazao kao izniman talent, ali jako mu je puno vremena trebalo da ovlada demonima koji su ga proganjali na terenu.

'Nije uvijek bio uzoran sportaš. Nisam bio niti ja. Nije nas bilo lako podučavati,' otkrio je najbolji Rogerov prijatelj iz tinejdžerskih dana Marco Chiudinelli, prvi njegov rival s teniskih terena koji je kasnije dogurao do švicarske Davis Cup reprezentacije, ali Federerov razvoj nije mogao pratiti.

Razbijanje reketa, emocionalni slomovi na terenu, svađe sa sucima, trenerima i vlastitim ocem nisu bili neuobičajeni za čovjeka kojeg danas svi zovu čarobnjakom iz Basela.

'Puno mi je vremena trebalo da se naučim ponašati na terenu. To je za mene bila velika stvar,' priznao je svojedobno Roger Federer koji je uz pomoć sportskog psihologa ipak uspio obuzdati svoju psihu, a zatim je bio spreman za velike stvari koje su uslijedile.

U juniorskim danima upravo u Wimbledonu doživio je svoj prvi veliki uspjeh. Osvojio je 1998. godine dvostruku krunu: u pojedinačnoj konkurenciji i u paru s Olivierom Rochusom.

Pomogao Ivaniševiću da osvoji Wimbledon

Prelazak iz juniora u seniore većini tenisača je noćna mora, ali Roger se vrlo dobro snašao među velikim dečkima od samog početka. S 19 godina već je igrao u svom prvom ATP finalu u Marseilleu, a onda je sljedeće godine uzeo i prvi naslov u Milanu.

Federer je s 20 godina već bio priznati tenisač koji je igrao u četvrtfinalu Roland Garrosa, a par tjedana kasnije je započeo Wimbledon, onaj koji je na bajkoviti način osvojio Goran Ivanišević. Tko zna bi li se to dogodilo da mu nije Roger pomogao.

Naime, naš teniski as bio je sjajan igrač, ali nikako se nije mogao nositi s Peteom Samprasom, uvijek je od njega gubio velike mečeve, uključujući i dva finala u Londonu (1994., 1998.). Amerikanac je došao te godine u Wimbledon nakon četiri titule u nizu, sedam ukupno i netko ga je morao maknuti Ivaniševiću s puta. Napravio je to upravo Federer koji je nakon pet teških setova sredio igrača koji je tada smatran najvećim u povijesti, a ta je pobjeda odjeknula svijetom i skrenula pozornost na talenta koji dolazi. Bio je to i jedini međusobni službeni okršaj ikad viđen između ova dva velikana.

Tko zna kako bi Goran već tada prošao s Rogerom da su se zatim sastali u polufinalu, što su mnogi predviđali, no maknuo mu se mladi lav s puta, porazom u četiri seta od Tima Henmana u četvrtfinalu. Ivanišević je sredio Britanca pa u finalu Patricka Raftera, a Federer je na svoj veliki trenutak morao pričekati. Nije se dogodio ni sljedeće godine, jer ga je iznenađujuće već u prvom kolu u tri seta izbacio iz Wimbledona naš Mario Ančić.

Potpuno zavladao tenisom

Federer je iz godine u godinu igrao sve bolje i bolje, njegova vojska navijača rasla je diljem svijeta zbog lakoće kojom je izvodio teške i atraktivne udarce, a njegovo divlje ponašanje iz tinejdžerskih dana zamijenila je mirnoća i dostojanstvenost kojoj su se svi divili.

Prvu Grand Slam titulu osvojio je 2003. godine u Wimbledonu, pobjedom protiv Marka Philippoussisa u finalu. Trijumfirao je te sezone na sedam turnira i probio se na drugo mjesto ljestvice, a zatim je potpuno zavladao tenisom.

Roger je u 2004. godini osvojio tri Grand Slam turnira: Australian i US Open te ponovo Wimbledon. Preuzeo je prvo mjesto na ATP ljestvici, gazio je sve pred sobom, uključujući i legendarnog Andrea Agassija koji nije mogao vjerovati koliko je Švicarac dobar.

'Protiv Samprasa ako igraš loše izgubiš 7-6, 6-4, a ako igraš dobro izgubiš 7-6, 6-4. Protiv Federera ako igraš dobro izgubiš 7-6, 6-4, a ako igraš loše 6-1, 6-1,' usporedio je zadivljeni Agassi dva velikana, a karijeru je završio s tri pobjede i osam poraza od Rogera.

Mirka je bila ključna potpora

Da je Federer poseban čovjek dokaz je i njegov ljubavni život koji je u potpunosti povezan sa sportskom karijerom. Dok su drugi tenisači njegove generacije birali partnerice iz redova skupocjenih manekenki, Roger je imao drukčije kriterije, a svoju buduću suprugu upoznao je na Olimpijskim igrama u Sydneyju.

Miroslava 'Mirka' Vavrinec bila je profesionalna tenisačica koja se rano umirovila zbog ozljede, a Federeru nakon upoznavanja nije trebalo mnogo vremena da shvati da je upravo to žena za njega.

'Nije mi bilo jasno zašto je toliko htio sa mnom provoditi vrijeme, a onda me potkraj olimpijske godine poljubio,' prisjetila se Mirka jednom prilikom koja je ubrzo postala ključna figura i u Federerovoj karijeri. Naime, na sebe je preuzela sve obaveze koje idu uz profesionalnog igrača izvan terena: bavila se sponzorima, rasporedom, bilješkama, organiziranjem intervjua, razvijanjem RF brenda. Sve kako bi se Roger mogao potpuno posvetiti sportu.

Miroslava je pratila Federera na svakom turniru, a nakon sedam godina nerazdvojnosti oženili su se i dobili blizanke, a par godina kasnije i blizance.

'Mirka ne želi biti daleko od mene i ja ne želim biti daleko od nje. Gotovo smo cijele godine zajedno i drago mi je da to funkcionira. Ne mogu vjerovati na kakav napor ona pristaje, ali bez toga bi bilo puno teže natjecati se na vrhunskom nivou. Bilo bi zapravo nemoguće,' priznao je Roger.

Prijetnja dominaciji i trijumf u Roland Garrosu

Federer je uz pomoć Mirke nastavio suvereno vladati tenisom u razdoblju od 2005. do 2008. godine te skupljati Grand Slam titule, no pojavila se prijetnja s kojom se sve teže nosio.

Rafael Nadal uspio je usavršiti tenis koji Federeru nikako nije odgovarao i nizao je titulu za titulom na Roland Garrosu, da bi od 2007. godine postao prijetnja Švicarcu na svim podlogama.

Roger nije znao kako igrati protiv igrača koji je doveo kretanje, obranu i kontranapade do savršenstva, a posebno ga je to mučilo na zemlji gdje ga je Rafa najčešće pomeo s terena. Onda se dogodio Wimbledon 2008. godine i finale u kojem je Španjolac u nezaboravnom meču svladao Federera na njegovom domaćem terenu, čime je njihov rivalitet podignut na dodatnu razinu.

Koliko je Roger frustriran nemoći u mečevima s Nadalom bile su i njegove suze nakon poraza u finalu Australian Opena sljedeće godine, ali par mjeseci kasnije mu se Španjolac maknuo s puta u Roland Garrosu i omogućio postignuće o kojem je sanjao.

Nakon tri osvojena Australian Opena, pet Wimbledona i pet US Opena, Roger Federer te je 2009. godine konačno trijumfirao u Roland Garrosu i kompletirao svoju Grand Slam kolekciju. U finalu je svladao Robina Soderlinga, čovjeka koji je ranije u turniru sredio Nadala i tako uvelike pomogao Švicarcu.

Bilo je to veliko olakšanje za tada 27-godišnjeg Federera i probudila se nada da bi mogao oživjeti svoju dominaciju, no uslijedili su još veći izazovi...

Stvaranje 'velike četvorke' i Federerov pad u drugi plan

Federer je svojoj Grand Slam kolekciji pridodao olimpijsko srebro u pojedinačnoj konkurenciji i zlato u igri parova, zajedno sa sunarodnjakom Stanislasom Wawrinkom s kojim je osvojio i Davis Cup.

Roger je time ostvario praktički sve u tenisu, no nastavio je uživati u sportu i u svojim tridesetima. Međutim, pojavom Novaka Đokovića i Andyja Murrayja put do samog vrha postao je trnovit. Oni su uz Nadala i Federera početkom ovog desetljeća stvorili 'veliku četvorku' koja je osvajala praktički sve, ali upravo je Švicarac bio taj koji je počeo kaskati za trojicom mlađih rivala i sve je rjeđe postizao uspjehe na najvećim turnirima.

U Wimbledonu 2012. godine Federer je u epskom finalu svladao Roddicka 16-14 u petom setu, osvojivši svoju 17. Grand Slam titulu, ali nakon toga je stao. U sljedećih pet godina daleko je i dalje dolazio na velikim turnirima, ali one najveće pokraj Đokovića, Nadala i Murrayja nije bio u stanju osvojiti, a kad su mu se svi maknuli s puta 2014. godine na US Openu, iznenađujuće ga je lako svladao i Marin Čilić.

Tih su godina tvrdnje da je Roger Federer najveći svih vremena zamijenile slične tvrdnje o Rafaelu Nadalu koji ga je ubrzano stizao na vječnoj ljestvici, ali i o Novaku Đokoviću koji je imao svoje razdoblje potpune vladavine tenisom koja je kulminirala 2015. godine.

Prošle sezone švicarskog velikana mnogi su prekržili i bili spremni poslati u penziju. Upisao je u 2016. godini čak sedam poraza i nije osvojio niti jedan turnir. Zahvaljujući perfektnoj fizičkoj pripremi i čuvanju vlastitog tijela Federera su tijekom karijere zaobilazile ozljede, ali i tome je bio došao kraj. Kada je uoči Igara u Riju objavio da ide na operaciju koljena i da je njegova sezona završena, većina stručnjaka je pokopala i njegovu karijeru...

Procvat pod Ivanom Ljubičićem

Federer se s 35 godina nakon najteže ozljede u karijeri ipak vratio na teren ove sezone, a član njegovog stručnog stožera postao je Ivan Ljubičić. Bilo je skeptičnih kad ga je proglasio trenerom, jer Roger je Ljubu tijekom karijere redovito pobjeđivao, no pokazalo da ima što od njega naučiti i uslijedila je njegova prava igračka renesansa.

Svoja dva najveća problema Roger je napokon riješio: uz Ivana je poboljšao bekhend i riješio se taktičke jednodimenzionalnosti koja ga je dugo sputavala u mečevima s velikanima. Dodajmo tome odlično kretanje, poboljšanu servis volej igru te neočekivane varijante agresivnog vraćanja servisa i Federer je opet imao oružja za najveće domete. Na Australian Openu nitko ga nije stavljao u uži krug favorita, ali osvojio je u velikom stilu nakon pet godina jedan Grand Slam turnir, trijumfom u dramatičnom finalu protiv Rafaela Nadala.

Rafa je u 2017. godini odjednom postao Federerova 'mušterija' koji ga je pobijedio četiri puta u nizu, a titule u Indian Wellsu i Miamiju samo su potvrdile da je Švicarac opet moćan kao u najboljim danima. Iako znatno stariji od najvećih konkurenata, više se nikog nije trebao pribojavati.

Propuštanje kompletnog dijela sezone zemljanih turnira neobičajena je bila odluka, ali pokazala se genijalnom. Svježi Federer promarširao je Wimbledonom i osvojio svoj 93. turnir u karijeri, 19. iz kategorije Grand Slam, a time je postao i prvi favorit za povratak na prvo mjesto ATP ljestvice na kraju sezone, što je bilo nezamislivo prije manje od godine dana.

Roger za kojeg se vjeruje da je dosad od tenisa i sponzora zaradio oko 400 milijuna dolara uoči svog 36. rođendana u kolovozu opet je na vrhuncu i kad će mu doći kraj nemoguće je predvidjeti. Jedno je sigurno, ovosezonska renesansa vratila je čarobnjaka iz Basela na tron među teniskim besmrtnicima, a mi možemo biti sretni što svjedočimo njegovoj karijeri i uživamo u tenisu kakav će teško itko ponoviti...