Kao bivši košarkaš, sudac, delegat i kontrolor Bibić je košarku poznavao bolje od većine sportskih novinara. No, za razliku od drugih, bio je i nevjerojatno hrabar novinar koji je mrzio nepravdu i često je znao reći 'kako će u svojim člancima i kolumnama uvijek pisati istinu'.

Kao kolumnist košarkaškog mjesečnika Superkošarka u siječnju 2007. godine Bibić je napisao jednu od najbriljantnijih kolumni u kojoj na sebi svojstven i duhovit način objašnjava stanje u hrvatskoj košarci.

Naravno, treba imati na umu kako je od kraja 2005. godine Bibić ispao s liste 'prijatelja' predsjednika HKS-a Danka Radića, no sve do prerane smrti 17. veljače 2012. nije se predavao i želio je govoriti istinu i samo istinu i nikome se dodvoravati.

Njegova kolumna u rubrici 'Zakucavanje' pod nazivom 'Božićna bajka o ljepotici' - koju prenosimo u cjelosti (Superkošarka je prestala izlaziti nekoliko godina kasnije,  op. a.) -  najbolje će dočarati koliko je Bibić živio za košarku i kako je želio skrenuti pozornost u kojem smjeru ide nekada najuspješniji hrvatski sport. Je li bio u pravu, prosudite sami...

*************************************************************

Božićna bajka o ljepotici

U maloj zemlji Hrvatskoj živjela je jednom jedna ljepotica. Svi koji su bili blizu nje bili su sretni i veseli jer je ta ljepotica zaista bila prelijepa. Nisu bili sretni samo oni koji su je znali i bili joj blizu, nego su sretni bili i svi oni koji su je gledali. Hrlili su tamo gdje se ona pojavljivala, uzdisali od sreće što je mogu vidjeti uživo. Ta ljepotica postala je, kao i sve ljepotice, mezimicom cijele Hrvatske. Za tu ljepoticu pročulo se i izvan granica male države Hrvatske. Klanjali su joj se u svim velikim državama, zavidjeli maloj Hrvatskoj što baš ona ima takvu ljepoticu. I u svim tim velikim državama željeli su je vidjeti uživo jednakim žarom kao što su to željeli u Hrvatskoj. Ljepotica je postala ponos Hrvatske, ona je svugdje privlačila pozornost. O njoj je govorio RAI, TV Espana, DSF, SAT, RTL, CNN, sve američke TV mreže... Za nju se čulo na svakom dijelu Zemaljske kugle. Svugdje su joj pljeskali, divili joj se, svugdje su uzdisali: Ah, da je nama imati takvu ljepoticu!

O ljepotici su se tada u Hrvatskoj brinuli dobri ljudi koji su znali kako je zadržati lijepom, privlačnom, zanimljivom svima u Hrvatskoj i svijetu. No, to je nekima počelo smetati. Zašto? Zato jer oni nisu mogli trpjeti da ljepotica bude toliko lijepa i cijelom svijetu privlačna, a da oni od toga nemaju nikakve koristi. I počeli su činiti sve da dobre ljude koji su znali kako ljepoticu držati lijepom i svima privlačnom maknu što dalje od ljepotice. Željeli su postići da oni počnu brinuti o ljepotici, pa makar ona od ljepotice postala – ružno pače! I počeli su ostvarivati svoju želju...

Umjesto dobrih vila koje su okruživale ljepoticu u njen život je ušla maćeha okružena patuljcima koji su toj maćehi omogućili da postane glavna u životu ljepotice. Maćeha je stalno govorila kako je jedino ona ta koja zna pravi put kojim ljepotica mora koračati da bi bila još ljepša, još privlačnija, još poželjnija nego je dotad bila. Ali, na prvom koraku kojega je ljepotica učinila tim novim zacrtanim putem, ona je uganula nogu. Mislilo se da je to slučajnost, maćeha je stalno govorila kako je to jedini put kojim ljepotica mora koračati. No, na sljedećem koraku ljepotica je uganula i drugu nogu. Pa onda koljeno, ruku, rame, pa je pala i slomila zube... U međuvremenu su ljepotice iz drugih država bivale sve ljepše, a naša hrvatska ljepotica sve ružnijom i ružnijom. Javljale su se dobre vile koje su naglas govorile kako maćeha čini zlo ljepotici, kako joj je jedino bitno da ona i dalje bude glavna u životu ljepotice, a to što je ljepotica postala ružno pače – to maćehu ne zanima! E, ali tad se maćeha obratila patuljcima kazavši im: 'Patuljci moji, vodim li ja našu ljepoticu pravim putem?' Svi patuljci su potvrdno kimnuli glavom i za to su bili nagrađeni. A maćeha je sretno uskliknula: 'Vidite da sam ja u pravu. Samo ja znam put kojim naša ljepotica treba ići. Ubrzo će svanuti dan kad će naša ljepotica, meni hvala, biti opet najljepša ljepotica u Europi i svijetu!'

Godine su prolazile, ljepotica je toliko poružnjela da je više nitko nije gledao. O njoj se više nije pisalo, nije se pojavljivala na TV ekranima. Hrvatska je digla ruke od nje, a Europa i svijet su na nju odavno zaboravili. Maćeha je za to optužila najprije cijelu Hrvatsku, a onda Europu i svijet. Takav odnos prema nekadašnjoj ljepotici ona je objašnjavala urotom Europe i cijelog svijeta protiv male države Hrvatske. I na kraju, maćeha je uspjela u onome što je naumila: ostala je gospodaricom ljepotičina života, a naša krasotica je nestala iz naših života.

Uspomena na nju ostala je zapisana na videokasetama, brojnim enciklopedijama ljepote, u bezbroj novinskih tekstova. I svaki put kad se zaželimo vidjeti kako je ta ljepotica bila nenadmašno lijepa, vratimo se desetak godina unazad i na video snimkama uživajmo u svoj njenoj raskoši i ljepoti. Srećom, ni maćeha ni patuljci ne mogu nam ukrasti tu predivnu uspomenu...

Milorad Bibić, novinar Slobodne Dalmacije

Superkošarka broj 11, siječanj 2007.