Stara dobra izreka omiljena je kao nikada među menadžerima i odgovornim osobama u nogometnim krugovima na istoku Njemačke. U vrijeme kada je postojala Demokratska Republika Njemačka (DDR), nitko se nije morao mučiti s poreznim prijavama, nitko nije morao 'loviti' sponzore, nitko se nije brinuo koliko je novca u klupsku blagajnu stiglo od prodaje ulaznica. Ah da... u tim vremenima je i istočnonjemački nogomet bio 'netko i nešto' u Europi!

1974. 1. FC Magdeburg osvojio je Kup pobjednika kupova. Iste godine je nacionalna reprezentacija DDR-a na Svjetskom prvenstvu pobijedila Saveznu Republiku Njemačku - i to u gostima! A klubovi poput Dynama iz Dresdena ili 1. FC Lokomotive iz Leipziga u europskim kup-natjecanjima bili su praktično neosvojive utvrde.

20 godina nakon ujedinjenja, svi navedeni klubovi tavore u trećoj, četvrtoj (ili čak nižim) njemačkim ligama, nastupaju pred šačicom gledatelja i sretni su uopće da dobiju licencu za natjecanje. Na istoku, uključujući i nekadašnje područje Zapadnog Berlina, više nema prvoligaških klubova. Posljednji predstavnik je bila berlinska Hertha (iz zapadnog dijela Berlina), koja je u svibnju ispala (nakon 13 uzastopnih sezona) iz 1. lige. U drugoj ligi, osim Herthe, nastupaju još tri 'prava' istočnjačka kluba. U trećoj ligi ih ima pet.

Što je razlog propasti nogometa na istoku? Svugdje se u klubovima čuju isti odgovori: premalo sponzora, premalo novca, loš menadžment. Prilikom 'spajanja' istočnonjemačkog i zapadnonjemačkog nogometa 1991. godine, klubovi s istoka su se odjednom suočili s prevelikim problemima. Transformacija sa socijalizma na kapitalizam morala je biti provedena u roku od samo nekoliko mjeseci. Odjednom su se oni našli u situaciji da moraju preživjeti bez državnih subvencija - klubovi uopće nisu znali kako se u sportu preživljava uz pomoć tržišnog gospodarstva. Najbolji igrači, među njima Andreas Thom, Ulf Kirsten i kasnije Michael Ballack, prešli su u klubove na zapadu zajedničke države. A privatnih firmi, koje bi 'uskočile' kao sponzori, u tim danima jednostavno nije bilo.

Danas na istoku ima uspješnih poduzeća, no većinom su to male ili srednje velike tvrtke koje ne mogu uložiti previše novca u sportski sponsoring. Velike investicije su nemoguće. A da bi se pridobilo velike firme za dugogodišnjeg partnera, poput suradnje FC Bayerna i Deutsche Telekoma, za to su potrebni uspjesi - i pozitivni imidž.

Ugled istočnonjemačkog nogometa posljednjih je godina kontinuirano opadao. Umjesto da se priča o pobjedama i dobrim nastupima, sve češće se u medijima piše o nasilju takozvanih 'navijača', o neredima i rasističkim izgredima.

'To nije fer. Ne radi se isključivo o problemu istočnonjemačkog nogometa, to nije ni nogometni problem. To je društveni problem', žali se Georg Moldenhauer, predsjednik nadležnog nogometnog saveza. Mediji se, i to se treba priznati, radije koncentriraju na izvještavanje o nasilju, nego o klasičnim izvještajima o tijeku jedne utakmice iz recimo 5. lige.

Od prije godinu dana, sportsko izvještavanje s istoka Njemačke obogaćeno je za jednu novu, atraktivnu temu. To je klub RB Leipzig. Vlasnik austrijskog proizvođača pića Red Bulla kupio je od nižerazrednog kluba SSV Markranstädta prava nastupa u petoj njemačkoj ligi i novi klub preimenovao u RB Leipzig.

U klub su stigli novi igrači, među njima i neki s prvoligaškim iskustvom, a kupljena su i prava nastupa na modernom stadionu u Leipzigu. Već u prvoj sezoni RB je izborio pravo nastupa u 4. ligi. Stvarni cilj je: Bundesliga.

Nogometni fanovi u Leipzigu podijeljeni su oko ovog 'projekta'. Bilo je i protesta protiv vlasnika, a utakmice RB-a navijači protivničkih timova koriste i za izrugivanje 'limenoj momčadi'. Mnogi se boje da se ulaskom bogataša u nogomet gasi navijačka kultura, da nogomet postaje žrtva komercijalizacije.

No, ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da veći dio građana u regiji oko Leipziga podržava angažman austrijskog bogataša. Oni su gladni vrhunskog nogometa.

Je li RB Leipzig pravi model za spas nogometa na istoku Njemačke? Ne, tvrdi Moldenhaer: 'To je iznimka, a ne pravilo. Klubovi se moraju najviše potruditi oko onoga što već sad imaju: a to je rad s podmladkom'. Izgleda da su neki klubovi to već shvatili. Otvaraju se moderni sportski internati u kojima se školuje mlade talente iz regije. Dosta novca ulaže i Njemački nogometni savez (DFB). Od ukupno 35 'elitnih škola' koliko ih financira DFB, njih osam se nalazi na području nekadašnjeg DDR-a.

Ali, što učiniti kad mladi talenti u svojim matičnim klubovima ne vide sportske perspektive? Njemački reprezentativni vratar René Adler odlučio se protiv svog VfB Leipziga u korist Bayera iz Leverkusena.

'Ako se od deset talenata dva odluče otići u drugi klub to nije strašno, i dalje imamo dobre šanse za uspjehom', optimistično tvrdi naš sugovornik Moldenhauer. I ponavlja kako je u svijetu nogometa sasvim normalno da vrhunski igrači igraju u vrhunskim klubovima.

I u pravu je. U ljetnom prijelaznom roku dva 'zapadna' kluba ostala su bez dvojice vrhunskih talenata. Sami Khedira i Mesut Özil više ne igraju u dresu Stuttgarta ili Werdera. Oni su nove zvijezde madridskog Reala.