Iako je uoči prijateljskih ogleda s Austrijom, Walesom i Estonijom, izbornik Bilić najavljivao maksimalnu ozbiljnost, činjenica da je u Tallin doputovao bez i jednog klasičnog napadača te sa samo pet igrača na klupi za rezerve, ipak mu nije išla u prilog. No, iako je na simpatičnu Le Coq Arenu izveo treću postavu, to se u prvom poluvremenu nije previše osjetilo. Posebno ne u veznom redu jer Hrvatska je bila ta koja je dominirala i kontrolirala igru. Poglavito se to vidi u podatku da su domaćini prema Subašiću zapucali tek u 29. minuti kada je Vasiljev iz daljine pokušao iznenaditi Subašića.
Nažalost, mnogo je više šepalo u igri naših prema naprijed, to jest u samoj realizaciji. Rakitić je bio jedini 'pravi' napadač, iako na tom mjestu nije igrao od juniorskih dana. Ali i takav Rakitić nekoliko je puta zaprijetio Pareiku. Najbolju priliku u prvom poluvremenu stvorio je Danijel Pranjić, ali je njegov jak udarac iz daljine odsjeo na vratnici.

U drugom dijelu, u kojem je izbornik Bilić uveo i sva četiri igrača s klupe, gledali smo istu situaciju - bolju Hrvatsku, ali bez pravih prigoda i bezidejnu Estoniju. Rakitić je bio uvjerljivo najzapaženiji naš igrač, koji se u nedostatku napadača, nakon vračanja u vezni red po loptu, sâm i probijao prema gol domaćina. Pomagao mu je i Gabrić, ali bilo je to premalo za konkretniji rezultatski učinak. Naravno, u takvim okolnostima, rezultat se nije mogao promijeniti pa je Estonija protiv 'velike' Hrvatske izvukla remi 0:0. Za Estoniju zadovoljavajući, za Hrvatsku mizerni.
Hoće li iz ove utakmice izbornik Bilić moći izvući kakve pouke? Teško, jer Bilić u ovoj utakmici nije mogao, ali ni htio, iako je to najavljivao, napraviti pravi (i najvažniji ispit) uoči početka novog kvalifikacijskog ciklusa, kojeg će Hrvatska 3. rujna započeti upravo na Baltiku. Preciznije u Rigi protiv Latvije. Nadajmo se samo da mu se ovakav frendovski odnos neće osvetiti, jer za ovakav kalendar moralo se i njega pitati.