Marin Leovac, lijevi bek NK Rijeke gostovao je na našem community portalu Tribina.hr i u razgovoru s našim članovim otkrio nekoliko vrlo zanimljivih stvari. Ovo su bila najzanimljivija pitanja i odgovori…

Iako ste sezonu otvorili vrlo dobro, Rijeka gotovo već tradicionalno početkom listopada postaje ekipa koja je odigrala ponajviše utakmica od svih u Europi. Vidi li se to na igračima? Osjećate li umor?
Da, vidi se. Taj umor je primjetan i dobro nam dođu ovakve pauze kada se igraju utakmice reprezentacije. No, s druge strane, vrlo je lijepo igrati u Europi gdje se možemo dokazati kao igrači te predstavljati kako Rijeku tako i Hrvatsku. Također, mislim da možemo biti vrlo zadovoljni sa samim početkom – došli smo do Europske lige, a i u prvenstvu držimo dobar ritam.

U momčadi igrate na poziciji lijevoga beka. Koji su vaši posebni zadaci na terenu te koliko se oni razlikuju od utakmice do utakmice?
Naravno da postoji razlika u zahtjevima između ponešto lakših ligaških i težih europskih utakmica, ali koncentracije uvijek mora biti. Ipak, mi smo prije svega obrambeni igrači i to nam ostaje prvi zadatak. Trener nas bočne igrače uvijek ohrabruje da se priključimo napadu, ali to je naša odluka na terenu, s obzirom na naše zadatke u obrani i onoga kako stoje protivnički igrači. Primjerice, ja ako vidim da Sharbini ili Jugović imaju prostora na svojoj strani onda krećem naprijed i ubacujem se, pa tako stvaramo višak. No, sve je stvar procjene tijekom same utakmice koju mi sami donosimo na terenu.

Možete li navesti neki primjer posebne pripreme za težu utakmicu i usporediti s onim kako teče priprema prije ligaške utakmice?
Za potrebe naše lige koncentriramo se više sami na sebe te kako nametnuti svoju igru na terenu, tako da se minimalno prilagođavamo protivnicima. No, baš sad prije Seville, koja je vrhunska ekipa, prije utakmice smo dobili neka specifična upozorenja i zadatke. Tako nam je trener između ostalog ukazao na njihove brze krilne igrače koji se svojim kretanjima vole ubacivati u sredinu, kao i na njihov visoki presing kojeg često vrše prema zadnjoj liniji protivnika. S obzirom na to, dan prije utakmice vježbali smo kako se taktički postaviti u skladu s tim zahtjevima te simulirali moguće situacije i probleme na terenu.

Ofenzivni učinak bekova često ovisi od dijagonalnih lopti veznih igrača. Tko je u momčadi najbolji u tom segmentu?
Svi vezni igrači mogu dati dobru dijagonalnu loptu. Redom me znaju pogoditi Jajalo, Jugović, Moises, ali i ostali. No, ako bi morao izdvojiti jednog igrača koji me najbolje 'nalazi' svojim loptama, onda je to Moises.

Mnogi će reći kako ste igrač koji je, kako u dresu Austrije, tako i u dresu Rijeke, najbolje odigrao protiv Soudanija. Kako pristupate markiranju Dinamovog ponajboljeg igrača?
S njim pokušavam biti agresivan koliko god mogu. Trudim se stajati što je bliže moguće njemu i ne dopuštati mu da se uopće okrene prema našem golu. Općenito, nastojim mu smanjiti prostor za kretanje koliko god je to moguće. Također, gledam kako što više biti aktivan u napadu kako bi on morao trčati za mnom i tu se još dodatno potrošiti.

Dugo ste igrali u Austriji i tamo radili s različitim trenerima. Kako se Kekove metode razlikuju od trenera s kojima ste ranije radili?
Kek jako inzistira na tehnici i traži od nas da budemo tehnički savršeni. Jako puno radimo na pas igri, tehničkoj preciznosti kod dodavanja te na linijama kretanja, pa tako i na preklapanjima nas bočnih igrača. U zbiru, mislim da je u tjednima kada imamo utakmice 70 posto treninga usmjereno prema tehničkim vježbama. Na snazi i taktici se radi više prije početka sezone, s time da dodatno radimo na kondiciji kada imamo reprezentativne pauze.

Jako se to razlikuje od mnogih trenera s kojima sam dosad radio. Primjerice, sjećam se da smo kod jednog trenera u Austriji radili gotovo pa isključivo čuvanje lopte i gotovo ništa na linijama kretanja, već se sve svodilo samo na taj aspekt igre. Tako da takav pristup razlikuje Keka od trenera s kojima sam dosad radio.

U posljednje je vrijeme bilo kritika na igru Rijeke i Andreja Kramarića. U analizi igre stječe se dojam da često mora duboko dolaziti po loptu i tako odlazi pretjerano daleko od gola. Je li to dio vaše strategije ili nužnost tijekom susreta?
On dobije posebne trenerove instrukcije, slično kao i svatko od nas. Dovoljno je iskusan i kvalitetan kako bi na terenu procijenio što je najbolje za njega i momčad, te treba li igrati na način da izvuče protivnike dalje od njihova gola. Uostalom, takvim je stilom igre dogurao i do reprezentacije.

Što se općenito rada i treninga tiče, često se spominje važnost nutricionizma i pravilne prehrane. Kakva je politika kluba po tom pitanju?
Svaki je sport poseban po tom pitanju, pa tako je i nogomet. Nemamo neku striktnu politiku, već se igrači brinu sami o sebi. To ne znači da je u njihovu prehranu uključen fast food, ali povremeno pojedemo pizzu ili nešto slično. Ono što je određeno od kluba i obavezno, prehrana je na dan utakmice te za vrijeme karantene. Primjerice, kada smo išli u Tiraspol vodili smo i kuhara sa sobom kako bismo i po tom pitanju imali dobre uvjete.

Ove ste godine imali puno problema s ozljedama. Problema su imali mnogi vezni igrači poput Moisesa, Maleša, Močinića… Je li to problem u sustavu treninga ili nečeg drugog?
Sve ovisi o situaciji i samoj ozljedi. Ne mislim da je posrijedi nešto loše u našem sustavu, jer smo se jednako tako Moises i ja jako brzo vratili poslije ozljeda, dok su Maleš i Močo nažalost nešto duže odsutni.

Igrali ste u Austriji i sada ste u Rijeci. Možete li usporediti atmosferu na stadionu?
Ovdje je atmosfera stvarno sjajna, nemam što drugo reći. Publika je uvijek uz nas, a cijela bi stvar bila sigurno i još impresivnija kada bismo imali zatvoren stadion, odnosno kada bi ga pokrivao krov.