Siniša Mihajlović (53) bio je veliki nogometaš, to je neosporno, ali sportska mu je karijera od samog početka prožeta brojnim kontroverzama.

Rođen je 1969. godine u Vukovaru, u miješanom braku od oca Srbina i majke Hrvatice. Prve nogometne korake napravio je u Borovu, bio je jedan od najnadarenijih nogometaša svoje generacije, a 1987. godine igrao je za juniorsku momčad Dinama na jednom turniru u Njemačkoj. Proglašen je za najboljeg igrača i svu su očekivali da će mu Dinamu dati profesionalni ugovor...

No, 'modri' su mu ponudili samo stipendijski ugovor, a svemu je navodno presudio Miroslav Ćiro Blažević.

''To mi se nije svidjelo, naročito još Blaževićevo objašnjenje da je konkurencija u Dinamu vrlo jaka, da su male šanse da zaigram pokraj Harisa Škore koji je stigao kao veliko pojačanje. Ispred mene su po Ćiri bili još i klupski miljenici Mlinarić i Deverić...', prisjetio se Mihajlović u svojoj autobiografiji. Zbog toga se vratio u Borovo, a kasnije je izostavljen i s popisa mlade reprezentacije koja je u Čileu osvojila Svjetsko prvenstvo:

'Izbornik juniorske reprezentacije Jugoslavije Mirko Jozić, čovjek blizak Dinamu, otvoreno mi je rekao da neću biti pozvan u reprezentaciju za SP u Čileu ako odbijem potpisati za Dinamo. Nisam prihvatio tu ucjenu, iako sam bio svjestan da ću mnogo izgubiti. Čileanska generacija, u kojoj sam do tada bio standardan, osvojila je naslov prvaka svijeta, a ja sam izbrisan s popisa jer nisam popustio pred ultimatumom Mirka Jozića', stoji u biografiji Siniše Mihajlovića.

Nakon toga je potpisao za Vojvodinu koju je tada vodio legendarni trener Ljupko Petrović te je odmah osvojio titulu prvaka. Petrović ga je nakon toga poveo sa sobom u Crvenu zvezdu s kojom je Mihajlović 1991. godine osvojio Ligu prvaka.

No, svi pamte finale Kupa maršala Tita te 1991. godine u kojem je Hajduk svladao Crvenu zvezdu, a Siniša Mihajlović se otvoreno sukobio s Igorom Štimcem.

Te je 1991. godine započela srpska agresija na Hrvatsku, a Vukovar proživio istinsku tragediju. Siniša Mihajlović tih godina, a i kasnije, nije skrivao svoje oduševljenje i prijateljstvo s četničkim vođom, osuđenim ratnim zločincem Željkom Ražnjatovićem Arkanom.

'U početku me kod njega privukao đavolji šarm i postali smo veliki prijatelji. Nikada neću dijeliti njegovo mišljenje u nekim stvarima, ali neću ni poricati prijateljstvo s njim - i to je dio mog života. Ne želim ga se odreći jer bih bio licemjer', priznao je Siniša Mihajlović koji je Arkanu posvetio i emotivan oproštaj nakon što je ovaj ubijen u obračunu srpskih kriminalnih klanova:

'Posvetio sam mu osmrtnicu. Bio mi je prijatelj, bio je vođa navijača Crvene zvezde. Uvijek se ponašao dobro prema nama, igračima iz kluba i reprezentacije. On je čak uhvatio mog ujaka Ivu i spasio ga. Htjeli su ga ubiti, ali Arkan nije dao. Nazvao me na telefon odmah. O Arkanu sam pričao puno puta, o tome da sam ga poznavao prije rata, o tome da sam osudio njegove zločine, ali i o tome što je on predstavljao za Srbe u tom trenutku. Moraju proći barem dva desetljeća kako bismo mogli objektivno procijeniti što se dogodilo. Bilo je to razarajuće za sve. Ovo što ja kažem, isto mogu reći Hrvat ili Bosanac. Proživjeli smo ludilo povijesti...'

Svojevremeno se Mihajlović prisjetio posjeta Vukovaru...

'Rođen sam u Vukovaru, koji je za mene bio najljepši grad na svijetu, a zatim se postao simbol rata. Vratio sam se poslije 26 godina, posljednji put je bio tijekom rata 1991. godine. Sve je bilo sravnjeno sa zemljom, nisam se mogao orijentirati. Samo kosturi zgrada...', kazao je za talijanske medije prije nekoliko godina te dodao:

'Ptice nisu letjele, nije bilo pasa, grad duhova. Sjećam se izgleda dva desetogodišnja dječaka koji su uzeli svoje puške. Imali su muške oči u tijelima djece. Tužne oči koje su već sve vidjele osim djetinjstva. Svi ratovi su odvratni, ali bratoubilački rat koji smo proživjeli u bivšoj Jugoslaviji je najgore što se može dogoditi. Prijatelji koji su pucali jedni na druge, slomljene obitelji. Vidio sam kako moj narod pada, gradovi su uništeni, svi pobijeni. Moj najbolji prijatelj je uništio moj dom... Brat moje majke, inače Hrvat, prijetio je mom ocu Srbinu da će ga zaklati kao svinju. Našao ga je Arkan, htjeli su ga ubiti, ali onda su mu pronašli broj mog telefona u mobitelu i to mu je spasilo život.'

Nakon svega je Siniša Mihajlović 'izlaz' pronašao u vjeri te je više puta posjetio Međugorje.

'Kad sam prvi put otišao u Međugorje, počeo sam plakati kao dijete, nisam mogao zaustaviti suze. Osjetio sam se jačim i više čovjekom nego ikad u životu, Ja sam sretan čovjek i otac šestero djece. Najstarijeg sina Marka dobio sam kad sam došao igrati u Rimu, a onda mi je supruga Arijana podarila pet dragulja. Oni su moja snaga i zaslužni su za sve lijepo što mi se dogodilo u životu', pričao je Mihajlović koji je kao svoju najbolju utakmicu u karijeri isticao onu protiv Hrvatske 1999. godine u kvalifikacijama za EP 2000. godine:

'To je bila prva utakmica nakon rata između dvije reprezentacije. Izborili smo plasman na EURO, utakmica je završila 2:2, a ja sam asistirao za oba gola', prisjetio se Mihajlović.

Nakon vijesti da je preminuo Siniša Mihajlović, oglasio se i europarlamentarac, inače branitelj Vukovara koji je nakon okupacije grada završio u srpskom logoru, Predrag Fred Matić.

'Umro je moj prijatelj Siniša Mihajlović. Družili smo se, zajedno igrali mali nogomet i izlazili. Ratne godine su nas privremeno razdvojile, ali prijateljstva iz mladosti ne daju se pomutiti i ostaju zauvijek. Počivao u miru, dragi Miha', objavio je Matić, a 24 sata prenose i njegov komentar:

'Vjerojatno će se ljudi pitati za neke njegove stavove koje je imao tijekom i poslije rata, ali to su njegove osobne stvari s kojima se mi ne moramo slagati, kao što se i on nije slagao vjerojatno s nekim našim stavovima, ali to ne mijena ništa na činjenici da smo bili prijatelji i da mi je jako žao što je tako rano preminuo', rekao je Matić.