Krešimir Ižaković osječke reprezentativke potaknuo je da zajedno počnu novu veslačku avanturu, bolest ih je spriječila da lani ispune olimpijsku normu, no sad su na pragu ostvarivanja olimpijskog sna
Krešimir Ižaković, izbornik hrvatske veslačke reprezentacije, u jesen 2008. pozvao je članice osječkog Iktusa Sonju Kešerac i Maju Anić da pokušaju krenuti novim stazama. Maja Anić dvije godine je pauzirala, od 2006. do 2008.
'Veslanjem sam se počela baviti 2000. na poticaj obiteljske prijateljice', obavještava Maja.
Ne žali zbog dvogodišnje stanke, jer je, kako ističe, došlo do zasićenja.
Sonja Kešerac veslanjem se počela baviti 1998. na poziv razredne prijateljice. I Sonja je imala uspona i blagih zastoja, no u veslanju ju je uvijek privlačilo pozitivno ozračje, ljudi s kojima je dijelila veslački život.
Ižaković je bio uvjeren u to da su obje prave, da mogu nešto učiniti.
'Veslale su i u samcu, i u posadama na pariće, no kad su sjele u dvojac bez kormilara, spoznao sam da je upravo to disciplina za njih', kaže Krešimir Ižaković.
Pet mjeseci Sonja Kešerac i Maja Anić zajedno su veslale u dvojcu bez kormilara. Bez ijedne međunarodne utrke, u kojoj bi se mogle uspoređivati sa suparnicama, otišle su na Svjetsko prvenstvo 2009. i kao debitantkinje u dvojcu bez korimlara osvojile deseto mjesto. Nekoliko mjeseci poslije na Europskom prvenstvu osvojile su brončanu medalju. Napredak je bio očit.
I 2010. bile su brončane na Europskom, a osme na Svjetskom prvenstvu. U 2011. na regati Svjetskog kupa u Hamburgu bile su četvrte, no bolest je spriječila ostvarivanje njihovih olimpijskih zamisli (čitaj: ispunjavanje norme za London 2012.).
Nisu, međutim, odustale. Ono što zbog objektivnih razloga nisu mogle postići lani, pokušat će ove godine, na olimpijskim kvalifikacijama u Luzernu od 20. do 23. svibnja.
Prvo i drugo mjesto iz Luzerna vodi na Olimpijske igre. Suparnice hrvatskim veslačicama bit će Njemice, Kanađanke, Argentinke, Nizozemke, Francuskinje, Bjeloruskinje, Azerbajdžanke i Ukrajinke.
'Bit će do dosad najjača konkurencija u olimpijskim kvalifikacijama', potvrđuje Krešimir Ižaković.
Sa stankama, Sonja Kešerac i Maja Anić na dan vježbaju po četiri, četiri i pol sata.
'Nevjerojatno su fiziološki slične', podvlači Ižaković. I dok su u čamcu kao jedna, dotle su izvan njega dvije posve različite osobe.
'No u jednome smo slične: skupljamo magnetiće za hladnjake', kazuju, smijući se.
Sonja Kešerac završila je Kinezološki fakultet, profesorica je tjelesne i zdravstvene kulture. Maja Anić studentica je četvrte godine prava. Sad su zaokupljene nastupom u Luzernu.
'Ne zadovoljavamo se više samo sudjelovanjem na natjecanjima', pripominje Maja Anić.
'Ulog je velik', dodaje Sonja Kešerac.
Slikovito kazano: kad si čiste glave, psihološki spreman, neopterećen, onda možeš postići željeno. Psihološkim savjetima pomaže im jedna osoba.
'Ona je u pozadini, ne želi da o njoj javno pričamo', završiše Osječanke. Uspiju li u Luzernu, bit će prve osječke i hrvatske veslačice na Olimpijskim igrama. Bila bi to nekoć zacijelo i slavna osječka sportašica u samcu za lake veslačice Mirna Rajle-Brođanac, ali njezina disciplina nije olimpijska. Posade dvojaca u čamcu za lake veslačice sudjeluju, međutim, na Olimpijskim igrama. Mirna nije imala partnericu. Sonja i Maja su se našle na Ižakovićev poziv.