Poučen odličnom reakcijom igrača iz Budimpešte, trener Nenad Bjelica u prvu utakmicu play-offa Lige prvaka, a koju su u srijedu na maksimirskom stadionu igrali protiv norveškog Rosenborga, krenuo je s identičnim sastavom i u identičnoj formaciji kao protiv Ferencvarosa prošlog tjedna.

Dakle, u sustavu 4-2-3-1, s Nikolom Morom i Arijanom Ademijem kao osiguračima napadački orijentiranima Oršiću, Hajroviću i Olmu. Jer protiv visokih Norvežana, kojima je skok-igra 'usađena u gene', najbolji je lijek bio udar preko bokova.

A kako to može biti efikasno rješenje, vidjeli smo već u drugoj minuti, kada je Petković proigrao Olma, a ovaj povratnom loptom svom napadaču zakuhao prvu veliku opasnost pred golom Hansena.

Naravno, rapsodiju kao u Budimpešti nismo mogli očekivati, jer Rosenborg je ipak ozbiljnija momčad od Ferencvarosa, što su gosti potvrdili i u 6. minuti, kada je Jensen udarcem iz daljine u male probleme doveo Dinamova golmana Livakovića.

Dinamovi 'ubodi' iza zadnje linije te povratne lopte, a koje je sugerirao i Ognjen Vukojević u najavi ove utakmice, bili su veliki problem za goste. I nakon još jedne takve akcije, u 7. minuti, Lundemo je srušio Petkovića, zbog čega je sudac Orsato jedino mogao pokazati na bijelu točku.

Miran i precizan bio je upravo Bruno Petković, a taj je pogodak bio ono što je priželjkivao trener Bjelica. Jer nakon primljenog gola gosti su se ipak više otvorili, što je pak stvaralo više prostora za kontre i polukontre Dinamovim brzim ofenzivnim krilima, Oršiću i Hajroviću.

I upravo na takav način, nakon jedne neuspješne napadačke akcije Rosenborga, Livaković je dugom loptom proigrao Petkovića, ali joj se na putu ispriječila glava Hovlanda te se odbila do Oršića, koji kroz noge Hansena šalje loptu za 2:0 u 28. minuti. Kontra kao iz udžbenika i mat u tri poteza.

Logično, prepustio je Dinamo sredinu terena gostima, a oni su pokazali da znaju igrati nogomet i da, bez obzira na rezultat ove utakmice, neće biti bez izgleda u uzvratu. Na to ih je itekako dobro upozorio Samuel Adegbenro s dva izuzetno opasna udarca, a kojima je malo nedostajalo da završe u Dinamovoj mreži.

Tko zna, da je udarac Nikole More umjesto na vratnici odsjeo u mreži, možda bismo već sada mogli pisati kako je Dinamo opet sudionik Lige prvaka. Ili da se sudac Orsato poslužio VAR-om kada je Olmova lopta pogodila u ruku jednog od igrača Rosenborga.

'Rekao sam prije utakmice da želim aktivan rezultat kao protiv Ferencvarosa, ovaj je još aktivniji, ali znamo da nas očekuje još 90 minuta. Dobro smo odradili utakmicu, imamo pozitivan rezultat, ali čeka nas još puno znoja i trke - ovo je tek prvo poluvrijeme', kazao je trener Bjelica nakon utakmice, itekako svjestan opasnosti Norvežana.

I kako mi možemo žaliti za prilikama Dinamovih igrača, poput Ademijeve ili Morove, tako sigurno i gosti tuguju za nekim svojima, ali se i tješe time da im sreća u Trondheimu može biti naklonjenija nego u srijedu u Zagrebu.

Ipak, uzdajući se u sjajno Bjeličino čitanje igre, koji je uživo osjetio čime raspolaže njegov kolega na suprotnoj strani, sigurni smo da će Dinamo u Trondheimu znati sačuvati ova dva gola prednosti. Jer ne smijemo zanemariti i činjenicu da Dinamo jednako opasan zna biti i u gostima. Ako ne i opasniji nego u Maksimiru...

Prema tome, ako su izgledi Dinama uoči ove utakmice bili 55:45, sada možemo sa sigurnošću reći da se oni penju i na nekih 70 posto. Jer Dinamo je definitivno, nakon gotovo 50 godina, koliko je čekao europsko proljeće, postao ozbiljan europski klub. Možda ne u rangu Reala, Barcelone, Manchester Cityja ili Bayerna, ali svakako u rangu Rosenborga, Young Boysa i sličnih. Ako ne i boljih...

No osim plasmana u Ligu prvaka, smiješi se Dinamu rekordna zarada, kakvu Maksimir još nije vidio, jer Uefa plaća bolje nego ikad klubove koji igraju tu elitnu ligu. Novih 20, 30 milijuna eura ne zvuči loše. Kada bi se takav scenarij ponovio četiri, pet godina u nizu, onda bi valjda i najveći skeptici morali priznati da je Dinamo postao ozbiljan europski klub.