Sandra Perković je sinoć napokon proživjela Hanžekovićev memorijal po svom ukusu. Od početka do kraja
Sandra je u svom Zagrebu krenula dizelaški, a završila u šestoj brzini. Prva dva hica bila su oprezna, no tada je otpustila kočnicu i počela bombardirati granicu od 70 metara. Upijala je nakon trijumfa u kojoj se borila sa sobom (u petak ju čeka bitka s velikom protivnicom) ovacije s tribina, dala pusu svom Edisu, obavila što je morala i - krenula.
Pobjednički krug oduljio se izvan svake mjere. Novinari su nervozno odbrojavali do izjava zvijezde večeri dok je Sandra mirno nizala potpise i fotografije. Većina ljudi otišla je mrvicu ranije, da nisu Sandra bi možda još uvijek potpisivala i pozirala. Odlučila je, neće preskočiti niti jedno dijete.
'Sjećam se dok sam bila mlađa na nekom mitingu, zaboravila sam gdje, sam vidjela scenu koja mi se urezala u sjećanje. Domaća zvijezda je brzo prošla pored jedne veće grupe djece i uskoro su tamo zavladale dječje suze. Dirnulo me to i već sam tada shvatila kolika je odgovornost kada si u svom gradu,' rekla je nakon maratonskog kruga Sandra. Nakon rekorda mitinga u disku srušila je i onaj po druženju s navijačima. Svi koji su željeli dobili su nekoliko njenih sekundi.
Nije izgledala umorno. Blista kako mogu samo najzadovoljniji među nama. Razloga ima puno, a jedan od njih je i što je doslovno stotine djece zahvaljujući njoj večeras ljepše zaspalo.