Kujtim Shala (52) odigrao je jednu jedinu utakmicu za hrvatsku reprezentaciju. Onu prvu, 17. listopada 1990. godine, protiv SAD-a. Sad mora 'birati' između rodnog mu Kosova i Hrvatske, koja mu je dala sve...
'Žao mi je što nisam odigrao još koju utakmicu u hrvatskome dresu... Ali eto, ispalo je tako', kazao je na početku razgovora za tportal KujtimShala. Skrasio se u Njemačkoj, živi i radi u Mannheimu, a posljednjih dana njegov mobitel doslovno se užario. Kosovska nogometna reprezentacija igra prvu službenu domaću utakmicu (istina, u albanskome Skadru!) i to baš protiv Hrvatske
'Iskreno, na utakmicu ne idem. U Njemačkoj sam, zbog posla ni ne bih mogao ići, ali nitko me nije ni pozvao. Sam se ne želim nametati, jednostavno nisam takva osoba', pomalo razočarano govori Shala i nastavlja: 'Iz HNS-a se nitko nije javio iako je na čelu Saveza moj prijatelj Davor Šuker. A iz Nogometnog saveza Kosova niti ne očekujem poziv, znaju da se ne slažem s politikom i načinom rada aktualnog vodstva. Tamo ima previše ljudi koji nemaju veze s nogometom i iskorištavaju svoj položaj. Ja sam upozoravao na to i više nisam poželjan.'
Utakmicu će prenositi televizijske postaje, a vjerojatno će brojne iseljeničke zajednice Hrvata i Albanaca u Mannheimu u kafićima, restoranima i svojim društvima organizirano gledati taj susret. 'Ma ne, neću ići na zajedničko gledanje. Zvali su me i Albanci i Hrvati, ali ne mogu... Previše sam emotivan, ne znam kako bih to preživio. Srce mi je rastrgano, nemoguće je odlučiti... Volim i Kosovo i Hrvatsku, to je kao da me pitate koje mi je dijete draže. Nemoguće je to reći, moram biti neutralan, inače će me emocije rastrgati', objašnjava Shala i dodaje: 'I Ardian Kozniku je u istoj situaciji, baš sam se neki dan čuo s njime, napričali smo se i izjadali... Nije nam lako.'
Shala je odigrao samo jednu utakmicu u hrvatskome dresu, onu najvažniju - prvu! Taj 17. listopada 1990. godine ne blijedi... 'Tada sam igrao za Dinamo i nakon jednog treninga prišao mi je pokojni Dražan Jerković i pitao me bih li igrao za Hrvatsku. Pa naravno, takva se ponuda ne odbija! Onda me pita hoću li mirno stajati kad će se izvoditi himna... Pa kakvo je to pitanje? Naravno, pristajem na sve!', prisjetio se Kujtim Shala i nastavio: 'Postao sam prvi Albanac koji je zaigrao za Hrvatsku. I to u prvoj, povijesnoj utakmici reprezentacije te s kakvim samo legendama na terenu - Asanović, Cvjetković, Ladić, Zlatko Kranjčar, Kasalo, Mlinarić, Mladenović, Židan, Vulić, Čelić, Gabrić, Peršon, Dražić... Kakva je to čast bila, ma nije bilo sretnijeg čovjeka od mene. Sve velikani hrvatskog nogometa, a ja među njima.'
Sada ga se nitko nije sjetio, čekao je Shala poziv iz HNS-a, ali nije stigao... 'Nisam ljutit ni na koga, nema razloga. Malo sam razočaran, ali proći će. Tako mora biti... Sjetim se samo koliko sam te 1990. godine riskirao što sam zaigrao za Hrvatsku. Znate, tada su moji roditelji i većina obitelji bili na Kosovu koje je bilo pod srpskom okupacijom. Svašta su morali proživljavati zbog mene', prisjetio se Shala.
Svojedobno se spominjalo kako je Shalin sin Andis (27), inače vrsni napadač koji trenutno igra u njemačkom niželigašu SV-u Babelsberg, trebao zaigrati za Albaniju. No nikad nije pozvan, kao ni u kosovsku reprezentaciju. 'To je još jedna žalosna priča. Andis je počeo u Dundee Unitedu, pa je bio u Hannoveru, berlinskom Dynamu, igrao je i za nekad veliki Carl Zeiss Jena... Nikad nije skrivao da želi igrati za reprezentaciju, ali ga oni ne žele. Da, bio je blizu albanske reprezentacije kad je izbornik bio pokojni Josip Kuže. Praktički je sve bilo dogovoreno, Kuže ga je imao na popisu kandidata i onda odjednom - problem! Andis ima njemačko državljanstvo! Da su ga željeli, mogao je u roku od dva sata dobiti i albansku putovnicu, a ovako... Netko je spriječio da Shalin sin zaigra za reprezentaciju', kaže Shala te optimistično nastavlja: 'No nije sve izgubljeno. Imam ja novog kandidata. Moj najmlađi sin Roman sada je sedmogodišnjak. Istina, još je mali, ali ima moj nogometnigen. Siguran sam da će se razviti u dobrog nogometaša. Jasno, neću ga forsirati, ali vidi se da mu je lopta u krvi, kao i ocu. Možda ga dovedem u Dinamovu nogometnu školu, najbolja je u Europi, sigurno bi napredovao i brže se razvio. Vidjet ćemo, još je premalen, ali moramo razmišljati o budućnosti.'
A najbliža budućnost je utakmica Kosova i Hrvatske. Kakav ambijent u Skadru očekuje hrvatske reprezentativce? 'Hrvatski će nogometaši u Skadru biti dočekani kao heroji. Pa Kosovari vole Hrvatsku - koliko je samo HNS pomagao i radio na tome da Kosovo prime u Fifu, Uefu... Još od pokojnog Vlatka Markovića, pa sada Davora Šukera i Zvonimira Bobana. Ma svi obožavaju Hrvatsku. No atmosfera će biti paklena - to je prva domaća utakmica kosovske reprezentacije i očekujem da će navijanje biti fantastično. Moramo pokazati svijetu kakvi smo, a navijači će navijanjem nositi svoje reprezentativce.'
Znamo da nije fer pitanje za kraj, ali... Tko će dobiti? 'Jasno je svima da je Hrvatska veliki favorit, bez obzira na brojne probleme s ozljedama. No taj status favorita igrači moraju dokazati na terenu. A neće im biti lako...'
Da, neće im biti lako. Kao što neće biti lako ni Kujtimu Shali, Kosovaru koji je ispisao hrvatsku nogometnu povijest. Čak 26 godina kasnije doživio je san - njegovo rodno Kosovo ostvarilo je neovisnost i ravnopravan je član Fife i Uefe te se bori u kvalifikacijama za SP protiv njegove prave domovine - Hrvatske. Srce jednostavno ne zna kud bi, emocije naviru sa svih strana... 'Znate, ja sam Kosovar srcem i dušom, ali tim srcem i tom dušom volim Hrvatsku! Najveći sam navijač Hrvatske, uvijek sam uz Hrvatsku, ali sad mi je teško, ne mogu izabrati stranu, nemojte to tražiti od mene...', zaključio je na kraju razgovora za tportal Kujtim Shala.