Slavni londonski klub na svojem novom stadionu igra od 2006. godine, na koji se preselio s legendarnog Highburyja, svog doma od 1913. godine. Prvu utakmicu na tom novom stadionu Arsenal je igrao protiv Aston Ville 19. kolovoza 2006. godine. Trebalo je to biti veličanstveno otvaranje novog borilišta na kojem je klub trebao krenuti u svjetlu budućnost.

Momčad Arsenea Wengera tri mjeseca ranije igrala je finale Lige prvaka protiv Barcelone i izgubila ga 2:1, pa su očekivanja od novog poglavlja u Arsenalovoj povijesti bila ogromna. No stvari nisu krenule po planu. Klub je jedva izbjegao poraz, završilo je 1:1, i taj remi kao da je nagovijestio iduće turbulentne godine.

Četiri dana kasnije na Emirates je stigao Dinamo u zadnjem pretkolu Lige prvaka. Cesc Fabregas, Thierry Henry i ostali imali su ogromnih 3:0 iz prve utakmice na Maksimiru, ali nije krenulo najbolje za njih jer je Eduardo Da Silva već u 11. minuti doveo Dinamo u vodstvo.

Čak 77 minuta mučio se Arsenal s Dinamom, ali ga je na kraju slomio, pa su Freddie Ljungberg u 77. minuti i Mathieu Flamini u sudačkoj nadoknadi spasili momčad nove blamaže. Bila je to prva pobjeda Arsenala na novom Emiratesu, od Highburyja udaljenog samo nekoliko minuta pješke. U rezultatskom smislu udaljeni su stotine kilometara.

Svoje najslavnije dane klub je proživljavao stotinjak metara dalje, na Avenell Roadu, gdje se među kućicama i stambenim zgradama ugurao Highbury. Na njemu su legendarni Invinciblesi samo dvije godine ranije osvojili naslov engleskog prvaka bez ijednog poraza, što se zadnji put dogodilo u Engleskoj davne 1889. godine. Arsenal je na tom stadionu proslavio svih svojih 13 naslova prvaka. Od tada nije osvojio nijedan.

Highbury je bio poznat po svojim zbijenim tribinama, pred kojima je protivnicima bilo jako neugodno igrati, ali i po bitno manjem travnjaku, na kojemu se nitko nije snalazio. Danas su gotovo svi stadioni na svijetu dimenzija 105x68 metara, praktički bez iznimki, a Highbury je bio čak pet metara kraći i metar uži.

Prije zatvaranja imao je kapacitet od 38.000 gledatelja i to je, uz godinu proizvodnje, bio glavni razlog zbog kojeg se Arsenal iselio. Dugo je klub pokušavao ishoditi dozvole da proširi Highbury, ali to zbog činjenice da se nalazi u stambenoj četvrti nije bilo moguće i, osim toga, bilo je jako skupo.

Kad se klub preselio na Emirates, odlučeno je da stari Highbury neće biti izbrisan s lica zemlje, već prenamijenjen. Investitori su srušili sjevernu i južnu, ali su ostavili prekrasne istočnu i zapadnu tribinu, izgrađene u art deco stilu.

Na njima se danas nalaze uredi, poslovni prostori, teretana i razni drugi sadržaji, a na mjestu sjeverne i južne tribine izgrađene su stambene jedinice. Stanova ima i na 'zapadu' i 'istoku', a posebna priča je travnjak. Mjesto na kojemu su vladali najveći Arsenalovi igrači u povijesti danas je park u koji mogu ući samo stanari Highburyja i zamišljen je kao zelena oaza.

Kad hodate ulicama oko njega, ne biste nikad rekli da je ovdje nekad bio nogometni stadion. No podignete li pogled, vidjet ćete ogroman natpis 'Arsenal Stadium', a zagledate li se malo bolje - svugdje su topovi s Arsenalova grba.

I na prozorima okolnih kućica puno je Arsenalovih insignija; mora da je bio nevjerojatan gušt biti navijač tog kluba i živjeti preko puta ulaza na tribinu za koju imate godišnju ulaznicu.

Zapadna i istočna tribina zadržale su svoju formu jer su arhitekti ostavili stare potporne stupove i samu konstrukciju, nevjerojatno uklopljenu u čitavu ovu novu priču. Danas Arsenal ima predivan stadion, jedan od najljepših na svijetu, ali dugo će vremena proći dok Emirates ne zaživi u srcima njegovih navijača kao Highbury. Bilo bi im puno lakše da na njemu osvoje neki naslov prvaka...