U utakmici Srbije i Brazila u velikoj većini susreta uopće nije bilo jasno tko je favorit Svjetskog prvenstva, a tko momčad koja nije izborila nastupa. Nije bilo jasno tko je rekordni osvajač svjetskih titula koji očekuje svoj prvi trijumf na domaćem tlu, a tko ekipa koja se sprema 'za plažu.'
Samim time, Ljubinko Drulović, srpski izbornik, dobro je pokazao Kovaču nedostatke u brazilskoj igri, ali i kako ih iskoristiti, iako je Srbija izgubila 1:0. No, na terenu su stajali uglavnom jako dobro, imali tri strašne prilike, a ovo su poučci za Kovača:
Počak 1: Brazil igra kao Nizozemska 2010.
Scolari nije poput Kovača išta sakrivao. Na teren je izašao s igračima i formacijom koju je najavio da će igrati i na samom prvenstvu. Ako postoji jedna taktika, jedna formacija koja je jednako protivna onome kako ljudi tradicionalno doživljavaju Brazil, ali i Nizozemsku, to je stil kojim su Nizozemci igrali prije četiri godine, a Brazilci igraju danas. Riječ je o tipičnoj 4-2-3-1 razlomljenoj formaciji u kojoj su uloge strogo podijeljene, a igrači izvršavaju specifične zadatke. Dakle, potpuno suprotno od totalnog nogometa… Što to točno znači? Brazil ima strogo podijeljene uloge unutar ekipe, a igra se prije svega bazira na brzim rješenjima preko dupliranih bokova. Što za Hrvatsku znači...
Poučak 2: Upotreba obrane s 'viškom' na bokovima
Slično kao što je i Atletico postavio svoju igru protiv Real Madrida u finalu Lige prvaka, kada su težište obrane postavili na bokove, treba i Hrvatska napraviti protiv Brazila. S obje strane bekovima trebaju pomagati krila (Perišić i vjerojatno Olić), a kao dodatna ispomoć mora doći i stoper koji igra na toj strani. Zatvaranjem tih pozicija Brazilci će morati biti prisiljeni vraćati loptu u sredinu, a tamo je jedino Oscar koji može nešto napraviti s njom. Luiz Gustavo i Paulinho su prije svega defanzivno orijentirani igrači bez previše kreacije ili ofenzivnih afiniteta, pa su njihova rješenja bez inventivnosti i nerijetko spora.
Poučak 3: Transformacija je ključ uspjeha
Sve dobro što je Srbija napravila protiv Brazila, sve prilike koje su stvorili pred Cesarom, bile su rezultat brze transformacije nakon što su uspjeli oteti loptu bilo Neymaru ili Hulku, a bek koji je bio na toj strani (Alves ili Marcelo) ostao je u zaleđu, u takoreći 'ničijoj zemlji'. Brazilski braniči se ne povlače prema svojem 16-ercu kako bi omogućili povratak u obranu ofenzivnim igračima, već visoko čekaju protivnike. Ključnu ulogu moraju odigrati Modrić, Rakitić ili Kovačić, koji moraju iznijeti loptu kroz sredinu i napraviti višak, a Darijo Srna trebao bi biti čovjek odluke – onaj koji će koristiti prostor koji će ostavljati Dani Alves, onaj koji će iskoristiti loptu u prostor u pravom trenutku. Nažalost, na lijevoj strani Hrvatska nema igrača poput Kolarova, pa će se morati smisliti neko drugo rješenje.
Poučak 4: Oprez kod prve distribucije lopte
Iako napadački nisu impresionirali, Brazilci su pokazali da su defanzivno dobro uštimana momčad, pogotovo kada se igra pozicijski. Svi visoko pritišću protivničku obranu, a nekoliko su puta srpski braniči i veznjaci na svojoj polovici ostali bez lopte. Iako Brazilci to tada nisu kaznili, očito je da imaju vrlo jasno razrađenu taktiku kako reagirati protiv posjeda, pa će u tom smislu apsolutno ključnu ulogu imati Luka Modrić, koji bi svojim sjajnim primanjem lopte i mirnoćom u predaji morao neutralizirati dobar dio tog pritiska. Bitno je također da nema puno smisla bacati duge lopte prema naprijed, jer su to redom protiv Srbije pokupili Thiago Silva i David Luiz, iako su Srbi imali dobrog skakača u liku Aleksandra Mitrovića.
Poučak 5: Promjena ritma i pritisak na zadnju liniju
Srpski je trener, pogotovo u prvom poluvremenu, izveo nekoliko promjena ritma svoje reprezentacije, od dubinske zone do pritiska na protivničkoj polovici, a čini se da je to dodatno zbunilo Brazilce te dovelo do velikih problema kod distribucije lopte. Ako se ona prepusti Luizu Gustavu, kao što se često događalo u prvom poluvremenu, obrana nema nikakvih problema pročitati njegove namjere te uvijek biti postavljena na pravom mjestu. Važno je zatvoriti protok prema Oscaru u sredini, duplirati bokove i prepustiti da se Brazilcima linije razlome, što je u prvom poluvremenu Srbija odlično napravila. Onda se javljaju i prilike prema naprijed…
Ono gdje su Brazilci jaki, igra je jedan na jedan. Neymar, Hulk, Oscar, pa i Marcelo samo čekaju na takvu priliku. Ako im se postavi igra u kojoj nemaju šanse doći do takvih situacija, onda djeluju kako protiv Srbije u prvom poluvremenu – jalovo i bezidejno. To je Kovačev zadatak, primjer ima!
