Mario Stanić je nedavno obrazlagao malo sportsko čudo svog bivšeg trenera Rainerija u Leicesteru, no unatoč toj grandioznoj priči i dalje trenerskim osvježenjem sezone u Premiershipu smatra svog nekadašnjeg suigrača iz reprezentacije.

'Nije što je naš, ali Slavena Bilića bih naglasio kao meni osobno najveće otkriće sezone. Mi nemamo i tko zna kada ćemo imati drugog trenera u Premier ligi. Biliću se u Hrvatskoj poklanja premalo prostora i imam osjećaj kao da se čeka kiks koji bi se što jače naglasio. Smatram da je to problema našeg sporta i društva u cjelini… Slaven je dokazao da iz godine u godinu raste kao trener, kada bi u Hrvatskoj postojala titula Sir, njemu bi je već trebalo dati. Trebamo se veseliti njegovom poslu, doveo je u Premiership i svoje suradnike Jurčevića i Raka i trebao bi svakoga dana biti na naslovnicama,' govori za tportal.hr Stanić.

'Definitivno je Bilić s West Hamom dosegnuo razinu koju nisu očekivali i sada postaju vrlo zanimljiva priča. Visoko si je postavio letvicu, i očekivanja za iduću sezonu automatski rastu. Sve je među njihovim navijačima u iščekivanju novog napretka. Ali Slaven i ima puno prostora za napredak, i on još uvijek 'raste' i koristi iskustvo koje ima iz igračkih dana u Engleskoj. Jako dobro shvaća tamošnju klimu, iznimno je inteligentan i svjestan svega što se od njega očekuje. Investirat će tijekom ljeta, odabrati prava pojačanja i ući u borbu sa svim tim bogatijim velikanima. Vjerujem u njega, ali Leicester nas je naučio da nema mjesta pametnim prognozama. U Premiershipu se pozlati svaka prognoza koja u grlu zapne…'

Stanić obožava engleski sportski mentalitet.

'Došao sam tamo u zenitu svoje karijere i naučio mnoge stvari. Na tebi je da pružiš sve na terenu, a čim utakmica završi odmah se okreće nova stranica. Po mentalitetu su broj jedan u Europi, nema prošlosti i budućnosti – samo je važan prezent. Nema žaljenja, kukanja i jadikovki, uvijek je - idemo dalje. Kod nas vladaju improvizacija i kalkulacija. To su nam sile pokretači i to moramo mijenjati ukoliko planiramo hvatati standarde moćnijih od nas.'

Stanić je u karijeri upisao 49 nastupa za Hrvatsku. Brončana bajka 1998. počela je njegovim golom jamajci, Hrvati se 18 godina kasnije vraćaju na isto mjesto.

'Nestrpljivo očekujem EURO, iako stalno sebi i drugima ponavljam da ne možemo očekivati nešto ako nešto ne damo. Ono što siješ to i žanješ, to je elementarna prirodna sila. Teško je igračima doći, živjeti i igrati u ozračju u kojem se prijateljske utakmice igraju tamo gdje ti ne zvižde. Reprezentacija to nije zaslužila, vrlo teško je tako doći do rezultata. Treće mjesto u naše vrijeme sigurno ne bi uzeli bez sinergije s navijačima. I na vrućini od 40 stupnjeva protiv Japana i kroz cijelu tu priču imali smo igrača više na terenu. To je preduvjet kojega se bojim da danas nema. Drago mi je da sad ne igram za reprezentaciju, da nisam to doživio. Čini mi se da su igrači prepušteni sami sebi.'

Kvaliteta u svlačionici postoji, možda i to bude dovoljno za bude rezultat?

'Rezultati jesu usko vezani uz podršku, čega se malo bojim, ali definitivno pojedinačno gledano imamo igrače za napraviti velike stvari. Koliko velike? Mi smo u svoje vrijeme uz kvalitetu imali i sreće, a trebat će i njima. Sreću treba i zaslužiti, a ne radimo puno da ju dobijemo. I slučajevima Lovren i Ola uznemireni su duhovi us vlačionici, ali još imaju vremena da se preslože redovi i da pokušaju napraviti atmosferu koja će olakšati put do rezultata,' završava Stanić.