Evo što misli Mario Stanić o Dinamovoj lutriji:

'Svugdje sam bio, svašta sam čuo, svega se nagledao ali sam opet ostao iznenađen i bez teksta. Mentalna blokada. Ne znam zapravo odakle da krenem.

Inicijativa koju su pokrenuli u Dinamu da vrate publiku na stadion je u najmanju ruku tragikomična. Pogledao sam skeč dva puta i bilo mi je neugodno. Treći put sam pustio video i treća sreća mi je donijela još više neugode. Pomislio sam da je do mene, da umišljam, da sam krivo shvatio glumce i poruku skeča.

Što sad, upitao sam samog sebe? Neki tihi glas unutar mene mi je poručio da nazovem nekoga kome vjerujem i do čijeg mišljenja držim, pa da čujem njegovu interpretaciju famoznog videa. Nisam puno čekao na uzvratni poziv ... Taj netko je bio u još gorem stanju nakon pregledanog videa, pa sam ja morao liječiti njegovu frustriranost. Kaže da ga je bilo sram i da se on crvenio gledajući filmić iz Dinamove svlačionice. Pa nije nikakav porno uradak procurio u javnost, nema razloga stidjeti se, rekao sam mu.

'Ti ne shvaćaš ili ne želiš shvatiti da je ovo gore od jeftinih pornića.'

Skupio sam hrabrost, duboko udahnuo i pustio video četvrti put. Fakat' ovdje je riječ o prostituciji!

Prostituirali su se tako glumci kratkog filma koji otkriva njihove namještene face i zabrinute poglede. Otkriveno je sve osim onih koji su smislili ovaj video uradak.'

Cijelu kolumnu Marija Stanića pročitajte OVDJE.