Kad je stručni stožer na čelu s Jürgenom Kloppom lani u listopadu potpisivao novi ugovor s Borussijom, superpopularni trener rekao je sljedeće: 'Dortmund je trenutno savršeno mjesto za mene. Još uvijek smo zaljubljeni u ovaj klub i način na koji se ovdje radi. Zajedno smo napisali uzbudljivu priču, možda i najuzbudljiviju i najemotivniju nogometnu priču zadnjih godina. Ali osjećam da još nismo počeli njeno zadnje poglavlje'.

Sinoćnji gorko-slatki trijumf njemačkog i europskog doprvaka nad velikim Real Madridom bio je utakmica za pamćenje. U redu, Španjolci su bez Ronalda izgledali kao za dvije klase slabija momčad, ali i domaćima je nedostajalo nekoliko udarnih igrača i postava koju je izveo Klopp može se u najbolju ruku opisati kao 'eksperimentalna'.

No bio je to Dortmund kakvog već dugo nismo vidjeli: nabrijana, beskompromisna ekipa koja kolektivno igra žestoki kontrapresing i 'jede' suparničke igrače neprestanim navaljivanjem i trkom. A neka od taktičkih iznenađenja koje je pripremio trener pružaju nadu u budućnost unatoč neuspjehu da se plasira u polufinale Lige prvaka.

Primjerice, Marco Reus pokazao je što može kao najistureniji napadač – jer veliku većinu utakmice proveo je na središnjoj poziciji u napadu. 24-godišnji nogometaš je i u svojoj prethodnoj Borussiji (onoj iz Mönchengladbacha, naravno) znao odigrati kao centarfor, i to vrlo dobro. Iako relativno slabašne građe, svojom brzinom, eksplozivnošću i tehnikom u stanju je u trenutku stvoriti prednost nad suparničkim igračem i vjerojatno ćemo ga od sljedeće sezone puno češće gledati u toj ulozi. Čini se da je Reus predodređen da zamijeni Lewandowskog kao Borussijin primarni golgeter, bez obzira na pojačanja koja će doći.

Impresivan nastup u veznom redu imao je i mladi Srbin Miloš Jojić, koji se – kako se čini – izuzetno brzo integrira u momčad. Naravno, bilo je i razočaranja, poput Henriha Mhitarjana – ne toliko zbog loše igre (Armenac je odigrao više nego solidno), nego zbog propuštenih prilika za pogodak. No sve u svemu, navijači su sinoć mogli napustiti Signal Iduna Park ispunjeni optimizmom.

Pozitivne stvari prikazane na terenu u jednoj utakmici protiv vrhunskog suparnika (iako, opet treba ponoviti, bez Ronalda...), nisu i ne mogu biti dovoljan zalog za nadu. Međutim, postoje i drugi razlozi...

Borussia se jako brzo vinula u sam europski vrh. Iako se radi o klubu koji je ondje već prethodno bio, pa čak i ne tako davno osvojio Ligu prvaka, to kao da je bio neki sasvim drugi Dortmund – momčad sagrađena na skupim igračima koja se nakon rezultatskog neuspjeha urušila do te mjere da je klub došao na sam rub bankrota i prijetilo mu je gašenje seniorskog pogona. A onda se ponovo uzdignuo zajedničkim planskim projektom uprave, navijača i karizmatičnog trenera Kloppa.

Stvoren je novi nogomentni identitet kluba: uzbudljiva, dinamična i vrlo intenzivna napadačka igra mahom s mladim igračima, nesebičnima i željnim dokazivanja. Njihov kontrapresing i brza tranzicija osvojili su Bundesligu na prepad, a taj je stil kasnije kopirao i Bayernov Jupp Heynckes i njemački izbornik Joachim Löw.

Umjesto u skupa pojačanja, investiran je veliki novac u akademiju i stručne skaute te u najmodernije metode treniranja i selekcije igrača: implementirane su znanstvene, dijelom i eksperimentalne ideje, a klub je dobio i skupocjeni, futuristički i zasad jedinstveni sustav treninga Footbonaut, s kojim rade sve dobne kategorije u Dortmundu.

Istovremeno, klub je ostvario ogromni napredak na financijskom planu, završivši prošlu sezonu kao 11. najbogatiji klub u Europi po evidenciji koju vodi konzultantska kuća Deloitte. Prihodi su još uvijek za 41 posto niži od Bayernovih, ali strelovito rastu unatrag nekoliko godina; Borussijin brend sve je jači i primaljiviji sponzorima i investitorima – ali i igračima.

Prva faza u ponovnom usponu završila je bajkovitim prodorom do finala Lige prvaka na Wembleyu. Sada je zadatak vodstva podići dugoročni potencijal kluba na novu razinu i učvrstiti ga među kontinentalnom elitom. A to, između ostaloga, znači spriječiti neprestani odljev najvažnijih igrača (Sahin, Kagawa, Götze, Lewandowski) – odnosno, zadržati najbolje koju godinu duže. Taj će se teško stečeni status naći na kušnji već ovog ljeta, jer puno je interesenata za Ilkaya Gündogana. Treba, također, i pregovarati s Reusom oko novog ugovora – iako mu aktualni traje do 2017., u njemu je transferna klauzula koja se aktivira 2015.

Mladići iz dopunske selekcije koji sada igraju za drugu momčad, kao što su branič Marian Sarr, veznjak Mustafa Amini i napadač Tim Väyrinen, iduće će sezone ući u prvu ekipu. Pravi rezultati od akademije tek se očekuju – u Njemačkoj se jako puno priča o talentima (i njemačkim mladim reprezentativcima) iz Borussijinih U19 i U17 selekcija.

No trebat će i privući nove igrače koji mogu odmah biti pojačanja. S time se već počelo prethodnog ljeta, kad je Borussia novac od prodaje Götze uložila u dovođenje Mhitarjana, Aubameyanga i Sokratisa. I nastavit će se, jer uprava je najavila da će za iduću sezonu investirati još više novca u transfere – ali neće dovoditi već etablirane zvijezde, već isključivo one čije se karakteristike i karakter uklapaju u klupsku viziju i od kojih Jürgen Klopp i njegov stožer mogu napraviti vrhunske nogometaše.

Jonathan Wilson, glasoviti nogometni pisac i kolumnist, govori o klubovima koji su vođeni identitetom, odnosno 'filozofijom' umjesto velikim zvijezdama. Borussiju Dortmund navodi kao najbolji primjer – kao alternativu današnjem nogometu kojim dominira celebrity kultura. Klubovi poput Borussije, smatra Wilson, imaju tu prednost što njihovi igrači osjećaju da igraju za nešto više od novca i slave; da su dio nečega većega što je mobiliziralo i momčad, i navijače, i cjelokupnu zajednicu. I to na njih djeluje kao najbolja motivacija, gura ih do krajnjih granica svojih mogućnosti.

'Žuti zid' i sasvim posebna atmosfera na stadionu; sprega i zajednička vjera uprave, navijača, stručnog stožera i igrača; prepoznatljiv identitet i stil igre, kultni i fanatično vjerni trener... I utakmice poput one sinoćnje. Puno je toga što Borussiju danas čini jako velikim klubom i što daje za naslutiti da je ova nogometna priča još daleko od završnog poglavlja.