O dvoboju Hrvatske i Brazila, koji je na kraju pripao 'selecau' rezultatom 3:1, pisalo se mnogo. I o poklonu japanskog suca Nishimure, koji je u 71. minuti, u vrijeme dok je Hrvatska imala dominaciju na travnjaku, Neymar pretvorio u pogodak i srušio snove milijunima Hrvata.

Nažalost, osim 'pravim' Hrvatima, porušeni su snovi i dvojici Brazilaca, koji su za svoju domovinu odabrali upravo Lijepu Našu. Riječ je dakako o Sammiru i Eduardu da Silvi, koji su o ovoj utakmici sanjali vjerojatno od prvog dana kada su se primili nogoloptanja.

Doduše, tada su vjerojatno maštali o nastupu za Brazil, ali kako su im karijere formirane u Hrvatskoj te kako su zaslužili putovnice i nastupe u hrvatskom dresu, a kako su početkom prosinca 2013. godine doznali da će baš protiv Brazila otvoriti Svjetsko prvenstvo - maštali su o nastupu protiv Brazila. Pa makar i jednu minutu pred 62.103 gledatelja na stadionu u Sao Paulu...

Sammir je čak, zbog te svoje ambicije, ali i nesređenih odnosna u Maksimiru, otišao iz zagrebačkog Dinama, angažirao privatne trenere, stigao u španjolski Getafe i zapeo 'kao magarac'. Ni Eduardo nije bio manje uporan, no Dudu je imao nesreću što je član puno jačeg Šahtara, ali se i u ukrajinskoj momčadi pri kraju sezone izborio za minutažu te (još jednom) dokazao svoje golgeterske sposobnosti.

Naravno, kada je izbornik Niko Kovač objavio širi, a potom i uži popis od 23 igrača na koje računa za SP, te s obzirom na činjenicu da u prvoj utakmici protiv Brazila neće moći računati na kažnjenog Mandžukića, kao jedno logično rješenje za mjesto u napadu nametao se upravo Eduardo da Silva.

I nije ga brazilski režiser za vrijeme intoniranja himne domaćina bez razloga stavio u kadar. Jer Eduardo se sasvim sigurno u tim trenucima, kada ga je gledalo gotovo dvije milijarde ljudi, ali i majka na tribinama nove arene u Sao Paulu, osjećao jako - ponosno. I kao 'zapeta puška' čekao svoju priliku barem u drugom dijelu.

Izbornik Kovač odgovoran je za taktiku te poteze koje vuče po travnjaku, no u razgovoru s nekoliko nogometnih stručnjaka koji su imali prilike proteklih godina raditi i sa Sammirom, ali i s Eduardom da Silvom - shvatili smo da su trebali dobiti priliku. Kada mislimo na priliku, to nije riječ samo o specifičnosti trenutka utakmice u njihovom rodnom Brazilu, već i zbog potrebnih nogometnih vještina. Ok, možda nisu trebali igrati od prve minute, ali u drugom dijelu, kada se vidjelo da Kovačić u vezi te Olić u napadu više nemaju snage, za barem jednog od njih trebalo se naći prostora. Ovako ih je Kovač vjerojatno pogodio u srce i srušio dječačke snove jer teško da će se opet poklopiti da Hrvatska u sastavu ima dva Brazilca na otvaranju SP-a u Sao Paulu...

'Sammir je igrač takvog profila kakvog u momčadi nemamo. Igrač koji može spojiti dvije linije, koji na malom prostoru i jednim potezom može onesposobiti dva, pa čak i tri igrača. Tim prije što je i sâm izbornik Kovač tijekom priprema pričao kako je Sammir u izvrsnoj formi. I što je možda još i važnije, psihički na apsolutnom nivou. Također, Olić je zadnjih dvadesetak minuta bio umoran i, iako je Rebić dobro zamijenio Jelavića, trebao je uvesti i drugu špicu. A najvažnije pitanje je možda zašto se u tako teškoj utakmici nisu napravile sve tri izmjene, kada je potrošnja toliko velika', pitao se jedan od naših sugovornika.

Ne znamo je li to danak Kovačevom neiskustvu, kakav je imao i Slaven Bilić u Beču protiv Turske, ili samo lošija procjena. Odgovore na to dat će dvoboju protiv Kameruna u Manausu. S time da ostaje pitanje i kako se ovo izbrornikovo ignoriranje odrazilo na psihu ove dvojice hrvatskih reprezentativaca.