Iako su Niku Kranjčara ozljede spriječile da u dresu hrvatske reprezentacije ostavi dublji trag njegov 81 nastup i  16 golova govore kako se radi o velikom igraču. Na pitanje je li mogao više iskreno će reći: 'Moglo je biti bolje, ali moglo je biti i gore'.

Kračnjar je trenutačno u fazi rehabilitacije nakon što mu je u studenome prošle godine, na treningu škotskog Glasgow Rangersa, stradao prednji križni ligament koljena. Iako su ga mnogi tada otpisali uz riječi 'kako je to vjerojatno kraj karijere' Niko ne odustaje.

'Lijepo je biti ovdje, dobro se osjećam. Oporavak od ozljede teče po planu. Moje su uspomene na mlađe hrvatske kategorije divne, osvojio sam broncu s reprezentacijom U-16 2001. godine i naravno da sam se odazvao pozivu HNS-a. Prelijepo je bilo igrati u mlađim kategorijama i velika mi je čast i zadovoljstvo biti nogometni ambasador ovog natjecanja. Zadaća mi je promotivna, a sve radim u dogovoru sa svojim klubom kako bih bio spreman za nastupe u idućoj sezoni', kazao je Niko na konferenciji u prostorijama HNS-a u Zagrebu. Nešto kasnije, kada je stao pred novinare, na pitanje o svojoj budućnosti i planovima s Glasgow Rangersima rekao je:

'Počašćen sam što sam dobio priliku igrati u tako velikom klubu. Trebalo mi je vremena za prilagodbu i bio sam jako zadovoljan svojim igrama, pogotovo posljednjih tjedana prije ozljede. Moj sljedeći cilj je vratiti se na nivo na kojemu sam bio prije ozljede. Svjestan sam kako će to biti jako teško, trebat će odricanja i vremena, puno raditi u teretani, nizati krugove... No, ako nisam odustao na početku, kada mi se dogodila ta najteža ozljeda u karijeri, neću ni sad', poručio je Niko novinaru Večernjeg lista.

No, najzanimljiviji dio razgovora svakako je bio onaj o njegovom prvom klubu Dinamu u kojem je i njegov otac Zlatko (Cico) ostavio dubok trag kao igrač te nakon toga kao trener.

'Oduvijek sam navijač Dinama, isto kao i on, i teško mu je bilo odbiti taj poziv. Žao mi je da je tako kratko trajalo, ali presretan sam što ih je uveo u Ligu prvaka', kazao je 32-godišnji Niko.

Na pitanje bi li se vratio u Dinamo iskreno je rekao:

'Kao igrač – ne, a poslije, kako neću biti trener, opet – ne', kratko i jasno kazao je brutalno iskreni Kranjčar.

Netko bi dodao na ovo: pametnome dovoljno! Očito se u Niki Kranjčaru svih ovih godina nakupilo mnogo gorčine, a čime je zaslužio – da mu ne pada na pamet vratiti se u klub u kojem je stasao kao igrač - neka su upitaju ono koji su ga preko noći prodali 2005. u splitski Hajduk 'zbog neslaganja s Upravom kluba i naglim smanjenjem plaće'.

Kako god se okrene to mu najvatreniji navijači Dinama nikada nisu oprostili čega je očito i sam svjestan. Tko zna kako bi ova priča završila da su čelni ljudi Dinama zadržali njegova oca Zlatka koji bi, kada su se tražila pojačanja, bio najbolji mogući pregovarač u povratku Nike Kranjčara u Dinamo.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.