Veslački klub Vukovar osnovan je 1912. godine, najstariji je gradski sportski klub i jedan od prvih na ovom dijelu kontinenta koji je uveo i žensku sekciju. Danas ima oko 35 mlađih polaznika i dva trenera koji rade u jednom hangaru i dva ureda. Znali bi što će i sa boljim uvjetima, ali ne žale se...

'Imamo čamce za sve kategorije. I to dobre, da su nam djeca konkurentna kad idemo na regate. Klub je prošao već tri rata, a nakon ovog zadnjeg vratili smo se u spaljeni hangar i odmah krenuli u obnovu,' priča Krešimir Džalto, trener u klubu, nekadašnji veslač koji je s današnjim gradonačelnikom Penavom osvajao medalje, branitelj, logoraš i neizmjerni zakljubljenik u svoj sport.

'Iz logora sam se vratio sa 62 kg, a u izbjeglištvu u Laguni bi za doručak nekad bilo 'pola jajeta'. Nisam više mogao ozbiljno trenirati, ali smo dočekali povratak i osovili klub na noge. Dobili smo 2.6 milijuna kuna za obnovu, ali bili smo racionalni i kada je sve bilo gotovo ostalo je nešto love. U ministarstvu nisu mogli vjerovati kada smo im ponudili da vratimo ostatak, ostavili su nam taj 'kusur' da si nabavimo čamce,' uz smijeh govori 46-godišnjak dok nadgleda trening troje djevojčica.

Kišica je zalijevala Dunav i Vukovar kada su cure prolazile drugi krug od luke do križa. To su 2 km, improvizirana staza kojom prolaze po tri puta u oba smjera na svakom treningu. Kraj je sezone, ali cure nisu htjele iz rijeke.

'Ajde, možete još jedan,' kao strogo viče ponosni trener i cure nastavljaju lomiti Dunav kao da je neki rukavac a ne najmoćnija rijeka Europe.

'Sve su odlikašice. I dečki, i ovi koji su već odrasli i otišli dalje... Kad govorim koliko je u veslanju uspješnih ljudi u svim aspektima života ljudi misle da pretjerujem. Ali kod nas nema folova i lakog puta. Mi sve postižemo samo litrama znoja i ustrajnošću. Samo rad i neizmjerna ljubav. Samo trebaju znati dobro plivati za 'ne daj Bože', to je jedini preduvjet.'

Glavni trener u klubu je prof Damir Barišić koji podsjeća na slavne dane.

'Oduvijek smo bili jaki na lokalnim regatama, a 1974. (kada je i on došao u klub) su dva Vukovarca bili dvojac bez kormilara na EP-u. Vladimir Dubović i Boris Martin, otac današnjeg šampiona Damira. Dvije godine kasnije u Villachu cijeli četverac je bio naš, a '87 smo imali dvojicu u osmercu,' podsjeća na neke od većih klupskih uspjeha iz bivše države prof Barišić.

Klub je uskrsnuo prije 13 godina i uhvatio je puni zamah. Osvojeno je deset omladinskih naslova na prvenstvima Hrvatske, a ističe se šesterostruka prvakinja Ivana Krkljuš. U međuvremenu je sa Žanom krakić uzela i broncu na EP-u, te zaradila stipendiju na Floridi gdje trenutno studira.

'Na zadnjem PH-u naš Mato Brandt je uzeo srebro u skifu između Martina Sinkovića i Damira Šaina, a imali smo još nekoliko četvrtih mjesta. Imamo dobrog 'materijala za rad' i uživamo ih gledati kako postaju zreli ljudi i predani sportaši. A onda dođe vrijeme za fakultet i oni odu dalje, ali mi ćemo i dalje proizvoditi nove i uživati u njihovim uspjesima i u drugim gradovima i zemljama,' poručuje trenerski dvojac koji na leđima nosi ovo razdoblje duge tradicije vukovarskog veslanja.