Kada je u Šibeniku 22. listopada 1964. rođen Dražen Petrovićnjegovi roditelji Biserka i Jole nisu mogli ni sanjati koliko će im radosti te, naravno, nakon kobne 1993. i velike tuge omogućiti njihov mlađi sin Dražen kojem je od malih nogu najveći uzor bio pet godina stariji brat Aleksandar

Već kao klinac od nepunih 16 godina Dražen se priključio seniorima Šibenke, a nakon što je 1983. morao na odsluženje vojnog roka u JNA, već u ljeto 1984. potpisao je četverogodišnji ugovor za Cibonu s kojom je, uz brata Acu, dva puta postao Prvak Europe (1985. i 1986.).

U ljeto 1989. prešao je u veliki Real Madrid te je tako kao 24-godišnjak otvorio vrata inozemnih klubova svim ostalim košarkašima iz Jugoslavije. U to vrijeme iz bivše Jugoslavije košarkaši nisu mogli u inozemstvo prije 28. godine života, a Dražen je – što mu je obilježilo karijeru – bio poznat kao čovjek koji je rušio granice.

Kada je nakon svega jedne sezone u Realu krenuo put NBA, mnogi su sumnjičavo vrtjeli glavama 'kako ondje  neće uspjeti'. Međutim, iako se u svojoj prvoj momčadi Portland Trail Blazersima nije naigrao zbog tvrdoglavosti trenera Ricka Adelmana, sve je nadoknadio u New Jersey Netsima u kojima se u dvije i pol sezone nametnuo kao najbolji igrač te ujedno jedan od najboljih šutera u povijesti.

'Najbolji europski košarkaš u NBA-u? Dražen Petrović! On je bio čudo. Nemojte misliti da sam vam to rekao jer ste iz Hrvatske. Zaista tako mislim jer znam kako je europskim igračima bilo zabijati 22 koša svake večeri prije deset godina. Danas kada im treneri vjeruju, situacija je sasvim drugačija. To je ogromna razlika', kazao je prije nekoliko godina potpisniku ovih redaka Tim Duncan, zvijezda San Antonio Spursa koji je u SAD stigao s Djevičanskih otoka kao tinejdžer.

Slično razmišljaju svi strani košarkaši koji su nakon Dražena zaigrali u NBA-u. Itekako su svjesni kako im je upravo Dražen širom otvorio vrata. Dražen je bio poznat kao čovjek koji je rušio granice.

'Dražena sam gledao često na TV-u kada sam studirao u Santa Clari i u njemu sam prepoznao jednog od najboljih bijelih igrača u NBA-u svih vremena. Uh, kakav je samo odličan strijelac bio! Vrlo brz šuter, čvrst i borben. Ipak je on svojim igrama i to kao bek, što je još teže, dokazao Amerikancima da i europski igrači itekako dobro znaju igrati. Mnogi smo mu danas zahvalni na tome', kazao mi je jednom prilikom Kanađanin Steve Nash, jedan od najboljih playmakera NBA svih vremena.

'Dražen je bio legenda! Bilo je zaista tužno čuti vijest kad je poginuo, bila je to tragedija. Dražen je bio odličan šuter, bio je jako brz i znao se fantastično kretati po terenu. Otvorio je širom vrata NBA Europljanima i svima ostalim igračima izvan Sjedinjenih Američkih Država', kazao je nedavno u Zagrebu 37-godišnji Dirk Nowitzki

Duncan, Nash, Nowitzki i svi ostali strani igrači tako su rekli najveću istinu o Draženu. Istinu koja nikada neće izblijedjeti. Istinu na koju svake godine barem jednom treba podsjetiti sve neameričke košarkaše koji će jednoga dana zaigrati u NBA-u.

Svim Hrvatima zauvijek će u sjećanju ostati 1992. kada su Dražen, Toni, Dino, Stojko i društvo ponosno, u vrijeme kada je u Hrvatskoj bjesnio Domovinski rat, nosili dres s hrvatskim grbom. Dvije utakmice protiv originalnog Dream Teama i osvojeno srebro protiv NBA zvijezda kao što su Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen, Pat Ewing, Karl Malone, Charles Barkley i drugi još danas se prepričavaju kao povijesne.

Kada nas je Dražen napustio 7. lipnja 1993., kada je stradao u prometnoj nesreći na autocesti u Njemačkoj, hrvatska košarka dobila je udarac od kojeg se sve do danas nije oporavila. Draženu je bilo svega 28 i pol godina. Život leti, kapetane.