Riječki igrači i struka još uvijek nemaju mentalitet pobjednika i to je prva stvar koja ih koči u derbijima. Taj se problem može liječiti samo pobjedama, i zato je ova utakmica puno važnija za Rijeku, nego li je za Dinamo

Tako misli Warlight, sam veliki navijač kluba s Kantride i član community portala Tribina.hr, koji je u jesenskom dijelu sezone uočio neke nedostatke u riječkoj igri. Obrazložio je na koji način te zašto je upravo utakmica protiv Dinama pravo vrijeme da se neke stvari poprave:

'Rijeka nema pobjednički mentalitet, Rijeka ima odličnog trenera ali nema trenera koji će u toj mjeri biti spreman preuzeti potpunu odgovornost i imati hrabrosti izjaviti kako može zapapriti Dinamu bez da se uspoređuje sa istim. Pa pobogu, treba li se dovesti Messija i Ronalda zajedno, da bi se na pressicama izjavljivalo kako je cilj izboriti Europu i biti među prve tri ekipe. Sasvim je jasno da Rijeka ima uvjerljivo drugu najbolju momčad u prvenstvu, po igračkim kvalitetama spremnu barem baciti rukavicu izazova nedodirljivima.

Kako igrači, svjesno ili nesvjesno, moraju ići trenerovim putem, tako i od njih nećete čuti bombastične izjave o mogućem naslovu prvaka, ili realnije, barem hrabrog pokušaja juriša na isti. Takav problem se ne rješava preko noći, i jedino se može liječiti - pobjedama. Klub (od marketinga do ostalih zaposlenika) radi na tome, na pozitivnoj promidžbi i hrabrijim istupima u medijima, jer svima je jasno da ova momčad vrijedi i može daleko više od onoga što je prikazivala do sada - osim treneru i igračima! Paradoksalno, od Leovca se tražilo da u izjavama baci rukavicu u lice Dinamu i svim ostalim klubovima.

Nije stvar toliko niti u najavama toga, koliko uistinu činjenica da se te iste najave (optimistične) moraju pokazati i na terenu. Ali puno toga (da ne kažem sve) počinje od te proklete glave, da je Ivanišević bio mirniji, psihički stabilniji, uvjeren sam kako bi barem tri sezone suvereno bio NO.1 svjetskog tenisa. Ovako je tu 'samo' romantična priča o osvojenom Wimbledonu i 2.mjesto kao najbolji renking karijere... Svijet voli pobjednike, pa se čak i Colonija angažirala na Bijeloj noći u hladnom prosincu, u toploj i veseloj Kristalnoj dvorani hotela Kvarner.

Ako pričamo čisto o sustavu i jednom derbiju na razrovanoj Kantridi (voda i dalje šiklja iz šahta poput gejzira, doduše ispred stadiona), onda se Rijeka mora postaviti autoritativno, preuzeti inicijativu, ne povlačiti se u srce kaznenog prostora, zadnju liniju podići na barem 30 metara od Vargića, sustavno napadati čim se izgubi lopta, s loptom još i više - ukratko napraviti presing, napadati Dinamo, kojem je obrana daleko najlošija karika. Posebice ako je izložena kontinuiranim napadima, bilo s boka, bilo preko sredine terena, ako ničim onda udarcima s distance, ruba šesnaesterca i dalje. Dinamo na takav tempo i igru protivnika nije navikao što se pokazuje kroz njihove europske (ne)uspjehe, i to je jedini siguran put prema tri boda i eventualnom spašavanju (ne)izvjesnog naslova prvaka.

U takvom odnosu snaga na terenu jedna će lopta sigurno završiti u Dinamovoj mreži, što nikako ne smije biti dovoljno momčadi koja pretendira na same vrhove MAXtv Prve lige i na igru u Europi. Nema povlačenja, ni svjesnog ni nesvjesnog, jel prepusti li Rijeka loptu Dinamu i u pola manjem obujmu kojeg je imala protiv Istre, Rijeci se ne piše dobro. Kantrida mora postati neosvojiva tvrđava, moraju se početi nizati pobjede i pretočiti u djela parolu na ulazu na gostujuću tribinu: vi koji ulazite, ostavite svaku nadu, baš kako je to rekao i Dante.'