Taj 28. travnja 1996. godine u Splitu se i danas pamti. Derbi svih derbija na Poljudu, velika pobjeda Hajduka 3:2 i nezaboravna golčina Nike Čeke. Opalio je s više od 30 metara i probio nemoćnog Dražena Ladića... Nogometaš u najboljim godinama, u naponu snage tog je ljeta čekao transfer života.

Menadžeri su ga 'napadali' sa svih strana, a on je mogao birati. Velikani su stajali u redu i čekali. Marseille je navodno nudio četiri milijuna tadašnjih maraka, no Napoli ga je već bio 'rezervirao', čak su potpisali i predugovor po kojemu je Niko Čeko u ljeto 1997. trebao zaigrati na San Paolu. No tada se umiješao život...

'U travnju 1997. godine dijagnosticiran mi je tumor testisa, a nakon sedam dana i drugi tumor - limfnih čvorova', prisjetio se Čeko, koji danas s obitelji živi u Prijedoru, u razgovoru za Blic i nastavio:

'Potom je uslijedila borba za život...'

Do kraja 1997. godine prošao je pet operacija i pedesetak kemoterapija. Zahvaljujući sjajnoj tjelesnoj konstituciji i spremnosti te nevjerojatnoj želji da pobijedi zloćudnu bolest Niko je iz najvažnije životne utakmice izašao kao pobjednik. No, tada je krenula borba za povratak na teren...

'Uspio sam se vratiti na teren, ali neke stvari u upravi bile su pomalo čudne i nekorektne pa sam odlučio krenuti svojim putem', otkrio je Niko Čeko koji posljednjih nekoliko godina živi u Prijedoru. No za Hajduk ga i dalje vežu lijepe uspomene. Na Poljudu je započeo karijeru, pa je od 1990. do 1995. igrao za Zagreb te od 1995. do 1998. ponovno za Hajduk. Probao je kratko u Šibeniku, a 1999. godine završio je profesionalnu karijeru.

'Uvijek sam bio među prva tri igrača hrvatske lige, do 1996. godine stvorio sam lijepu karijeru, to je bilo vrijeme lijepog života, uspona u karijeri i brojnih ponuda za transfere. S Napolijem sam potpisao predugovor na odštetu od pet milijuna dolara, a ja sam trebao dobiti dva milijuna dolara na godinu... No, nakon samo dvadesetak dana dijagnosticirali su mi rak...', priča Čeko kojeg tada nisu željeli samo Talijani. Za njega su bili zainteresirani europski velikani poput Bešiktaša, Werdera, Seville, Marseillea, Lyona...

Ozbiljni nogometni život Nike Čeke počeo je vrlo rano, kada je krenuo u školu u rodnom Livnu.

'Igrali smo na školskim takmičenjima, na ulicama i livadama, bio sam u i klubu Troglav iz Livna, u kojem su nas trenirali bivši igrači Hajduka, Matijanić i Kožo', kaže Čeko i dodaje da je zbog jake fizičke konstitucije već s 11 godina igrao u juniorima, a s 13 je prebačen seniorima. Poziv iz Hajduka stigao je 1984. godine, a već 1996. na Poljudu je trenirao s prvom momčadi.

'Kada je 1987. godine došao novi trener Ivan Vucov iz Bugarske, on je nas mlade maknuo iz momčadi i svi smo završili u klubovima druge lige tadašnje Jugoslavije.Tako je Slaven Bilić otišao u Šibenik, a ja u Maribor', priča Čeko koji je potom sreću pronašao u Zagrebu. Za 'pjesnike' iz Kranjčevićeve je u pet sezona odigrao 141 utakmicu i zabio 10 golova. Na Poljud se vraća 1995. godine, a sljedeće godine zabija golčinu u derbiju s Dinamom. Za pobjedu 3:2, s više od 30 metara. Taj projektil pamte i 'bili' i 'modri', Dražen Ladić vjerojatno i danas ima 'noćne more'...

No danas je njegova bomba iz 67. minute derbija tek sjećanje, uspomena od koje se 'živi'...