U razgovoru za britanski The Sun hrvatski reprezentativac te napadač Arsenala Eduardo da Silva rekao je da od Birminghamovog igrača Martina Taylora još uvijek nije čuo riječ oprosti.

'Iako su mi mnogi prijatelji i poznanici rekli da su čuli kako se Taylor želi doći ispričati, on to još uvijek nije učinio', rekao je u uvodu Eduardo te ipak pronašao nekoliko riječi razumijevanja za Taylora.

'Znam da je nakon moje prve utakmice za rezervnu momčad izjavio da mu je drago što sam se vratio. Dosad sam dobio preko 25.000 mailova, iz Brazila, Hrvatske i Engleske, u kojima mi ljudi žele brz oporavak, ali od njega osobno nikad nisam ni dobio ni čuo ništa slično.'

Istina, Taylor je mnogo puta nakon nesreće u kojoj je Eduardu slomljena noga rekao da nije bilo nikakve namjere. Eduardo u to ne sumnja, ali kaže da mu nije jasno zašto je netko uopće tako startao.

Za kraj je hrvatski reprezentativac, nakon što se veličanstvenom igrom protiv Cardiffa vratio u prvu momčad Arsenala, ipak pomirljivo poručio: 'Najradije više nikad ne bih pričao o tom događaju.'

Taylorova priča nešto je drukčija, a izrekao ju je za Daily Mail.

'Nakon što se to dogodilo, samo sam sjedio u svlačionici. Sve mi je bilo mutno, toliko mi je stvari prošlo kroz glavu. Pokušao sam ga odmah posjetiti u gostujućoj svlačionici. Tamo su mi rekli da je otišao u bolnicu. Iste sam večeri otišao u bolnicu vidjeti ga. Susreo sam tamo čovjeka iz Arsenala, a Eduardo nije bio u stanju primiti me. Opet sam stigao u bolnicu u nedjelju, kada se oporavljao od operacije. Bio sam s njim licem u lice, ali je evidentno bio pod jakim lijekovima. Ne znam je li svjestan tog posjeta. Obzirom na jezičnu barijeru, s Eduardom nisam mogao komunicirati. Paralelno je moj klupski liječnik razgovarao s kirurgom koji ga je operirao i saznao sam da su prve prognoze ohrabrujuće. Samo nisam želio čuti da je Duduova karijera završena. Želio sam da mi se kaže da postoje dobri izgledi da momak opet zaigra'.

Igrač koji će uskoro diplomirati na studiju političkih znanosti, sjetio se i prijetnji koje su mu stizale tih dana.

'Prijetili su mi smrću! Nije mi bilo ugodno. Neke prijetnje činile su mi se jako opasnima. No devedeset posto poruka koje sam dobio bile su pozitivne, neke su mi i olakšale situaciju. Jedan mi je momak pisao kako je nakon nesretnog duela u ragbiju čovjek kojeg je srušio najprije ostao paraliziran, a potom je i umro. Nisam tražio od ljudi simpatije. Moje su misli bile s Eduardom. Da sam ga htio ozlijediti namjerno, sasvim bih se sigurno osjećao drukčije nego sad. Jedini razlog što sam startao tako je jer sam mislio da uklizavanjem mogu do lopte. No bio je puno brži na lopti i moj je start došao prekasno'.

Novinar Daily Maila upitao ga je misli li da će mu stisnuti ruku kada će se vidjeti prvi put?

'Nije da to očekujem. Možda... Ne znam. U svakom slučaju, ne bih ga mogao kriviti ako to ne učini. Odluka će biti na njemu'.