Ovo pitanje nije od jučer, ali se pomalo nevjerojatnim istupom Zorana Gopca spram Petra Metličića ponovno aktualiziralo. Ima li njihova moć kraja? Uzmemo li u obzir sve varijable – tko je moćniji?
Kao da se obraća nekom mlađem kadetu, a ne igraču s najviše nastupa u povijesti reprezentacije, Gobac je javnosti poručio da kapetan Metličić na Euro nije išao zbog - ponašanja! Kaže da je Pero pomislio da je više od igrača i morao je snositi posljedice. Što je pomislio? Da je kapetan? Izgubili smo lidera, ali možemo odahnuti - Gobac će ostati.
Namjestimo li vremeplov na 2005, čekat će nas nogometni flashback. Tada je Dinamov kapetan odlučio gazdi objasniti neke stvari i više nikada nije istrčao na teren u Dinamovom dresu. Mladi Niko Kranjčar čvrsto je stao pred Mamića i rekao da mu smanji plaću, ali neka je smanji i sebi. Epilog je poznat, potjeran je mladi lider. No opet smo mogli odahnuti, Mamić je ostao u klubu.
Drmaju sumnjivi tipovi i po drugim sportovima, ali nijedan nema ovolik kontinuitet djelovanja. Nemaju rezultate i brzo budu otjerani, a spomenuti dvojac uživa u uspjesima i stabilniji je od švicarskog bankarskog sustava.
Gobac ima puno transparentniji utjecaj u savezu i stručnom stožeru i kao takav nema pandana ni u svemogućem Mamiću. Čak ni maksimirski vladar si ne može dozvoliti da tjera Niku Kovača ili Darija Srnu. Gobac otjera legendu i poslije toga vjerojatno mirno zaspi. Jer - red se mora poštivati. A tko takne u vladare, narušava red, pa to je valjda jasno.
Ali i Mamić ima konja za utrku u obliku obiteljske menadžerske agencije. Nije to mala stvar. Ne moraš nikome držati nož pod vratom da potpiše vjernost, nisu igrači glupi. Sami će odabrati bolji put i zahvaliti meceni kroz obećane postotke.
Obojica su, naravno, lojalni članovi HDZ-a koji će po potrebi podržati i Milana Bandića, po tom kriteriju nitko nije stekao komparativnu prednost. Samo financijski Eldorado.
Što se međunarodnog ugleda tiče, teško je doći do valjanog zaključka. Mamić je stekao neka poznanstva kroz prodaju igrača, dok je Gobac u daleko dostupnijem rukometnom miljeu došao na prilično visoku razinu. Neslužbeno, naravno.
Općenito, za odgovor na pitanje tko je veći šerif, trebalo bi promisliti hoće li se uzeti kriterij sportova u kojima djeluju. Nogomet je neusporedivo raširenija pojava i tu je razjapljeno više gladnih kljunova.
Za kraj, zamislite da obojica počnu operirati u istom sportu. Kako bi to završilo? Dvojica sportskih autokrata koji ne bi pronašli zajednički interes glodali bi se do kosti. I to je razlog zašto bi vjerojatno vladao dualizam i prividan mir. Nije riječ o budalama, jer da nisu toliko sposobni za prilagodbu svakoj vrsti situacije, već bi odavno sišli sa svojih prijestolja.
