U Rijeci su bili jako 'nabrijani' na ovaj susret – prvi nakon zimske pauze u sezoni koja je donijela izrazito pozitivno nogometno raspoloženje u grad. No to je trebala biti i 'make-or-break' utakmica za Kekove pulene: pobjeda bi raspirila šampionske ambicije, dok bi poraz praktično značio kraj snova o naslovu. Ovako je s odgodom utakmice odgođena i ta kritična točka.

Ako ne bude novih ozljeda i suspenzija, domaći će 26. veljače moći računati na njima dosta bitnog igrača Ivana Tomečaka, koji sada zbog ozljede nije bio u konkurenciji, a pojačanja Moises i Leovac (ovaj drugi posebno bitan, budući da je lijevi branič cijele sezone bio riječka rak-rana) dobili su na vremenu da se uklope u ekipu. Međutim, nitko ne može znati što će se dogoditi u iduća dva i pol tjedna i tko će biti spreman, a tko ne.

Treba možda spomenuti i to da bi loš teren, barem u teoriji, više odgovarao domaćinu. Dinamo njeguje znatno tehnički naglašeniju igru i ne bi mu bilo nimalo lako u lokvama Kantride i njenom uskom i kratkom terenu, gdje nije uspio pobijediti u zadnja četiri navrata: posljednja Dinamova pobjeda u Rijeci datira iz 2010., a domaći su od tada postali puno ozbiljnija momčad.

S druge strane, Dinamova pozicija izgleda nešto jasnije. Momčad je u Rijeku otišla s prilično ozbiljnom krizom ozljeda. Šimunić se ozlijedio u Puli i nije uopće bio ni prijavljen za ovu utakmicu – umjesto njega je od prve minute trebao debitirati Jeremy Taravel, koji je (također zbog ozljede) propustio gotovo kompletne zimske pripreme i još je daleko od pune tjelesne spreme, a uklapanju u momčad da i ne govorimo... Nedovoljno spremni su bili i Lima te Junior Fernandes (obojica propustili utakmicu u Puli tri dana ranije), kao i Cleyton, koji još nema snage za više od 45 minuta; još od ranije su ozlijeđeni Šimunović, Pivarić i Brozović.

Razumno je za pretpostaviti da bi modrima u takvim okolnostima bilo itekako veća 'frka' na ovoj utakmici...