Olimpijski doprvak iz Rija ovu je godinu započeo sjajno,osvojivši broncu na Svjetskom prvenstvu u klasi Laser u Melbourneu. Stipanović se nakon osvojene svjetske bronce u veljači vratio u Split gdje, zbog pandemije koronavirusa, ne jedri po moru kako je planirao. No, toga ne ometa u pripremama jer je izradio 'brod u kojem jedri prostranstvima svoga stana'.

Iako s natjecateljske strane nije sretan što su Olimpijske igre u Tokiju odgođene zbog toga što je cijele pripreme podredio tom natjecanju te je u odličnoj formi, najavljuje kako ga to neće omesti u napadu na olimpijsko zlato koje mu nedostaje.

'Prije gotovo dva mjeseca uzeo sam svjetsku broncu i apsolutno sam zadovoljan svojim rezultatom, pogotovo iz razloga što sam nakon Olimpijskih igara u Riju samo na jednoj regati Svjetskog kupa stao na pobjedničko postolje. Nekako su u tom razdoblju neke druge stvari došle u prvi plan i rezultat je bio izostao. Prošle godine nakon Svjetskog prvenstva u Japanu sjeo sam sa svojim timom i odlučili smo dosta toga promijeniti. Prošla sezona završila je dosta rano, već u rujnu i imali smo mnogo vremena za pripreme te smo se najviše bazirali na fizičkoj pripremi za koju sam smatrao da mi nedostaje. Odlično sam se pripremio i konačno sam ostvario dobar rezultat i mogu reći da je taj rezultat došao baš u pravo vrijeme i vjerujem da ću sada nastaviti u tom smjeru', kazao je 33-godišnji Splićanin.

Osim Stipanovića, odličan rezultat ostvario je i njegov klupski kolega Filip Jurišić koji je također u klasi Laser bio deseti.

'Iskreno, mi smo se nadali da će ti njegovi dobri rezultati početi dolaziti malo ranije jer već dugo Filip, Cipranin Pavlos Kontides, koji ima srebrnu medalju s OI u Londonu i dva naslova svjetskog prvaka u zadnje tri godine, i ja treniramo zajedno. U zadnje vrijeme Filip je počeo stvarno dobro jedriti i ovo deseto mjesto sa Svjetskog prvenstva pokazuje da je na dobrom putu i da samo tako treba nastaviti'.

Prije četiri godine na Olimpijskim igrama u Riju Stipanović je uoči zadnjeg dana i plova za odličja bio vodeći, no prije starta su mu suci dodijelili kaznu pa se morao zadovoljiti srebrnom medaljom, prvim olimpijskim odličjem za hrvatsko jedrenje.

'Nakon četiri godine mogu priznati i sebi i drugima da sam se malo previše zaigrao. Ipak, u gumenjaku su bila dva suca te momak koji je upravljao njime nije bio svjestan da je toliko blizu nas i šteta što suci nisu primijetili da je upravljanje tog gumenjaka dovelo do sudara između mene i Australca Burtona. Dosad sam se jako grizao zbog toga, ali taman prije ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva je izašao članak, u kojem su se predstavljali svi sudionici, te se u njemu prvi puta nakon četiri godine objavili kako baš i nije bila poštena odluka sudaca prema meni u Riju te da je upitno koliko je zlatna medalja Australca Burtona bila poštena. To me malo umirilo i drago mi je da je sada cijeli jedriličarski svijet shvatio da ta odluka nije bila poštena, no mogu reći da mi je ta srebrna medalja sigurno najdraža u karijeri jer se za nju naporno trenira četiri godine i, bez obzira na sve, neprocjenjiv je osjećaj osvojiti olimpijsku medalju', objasnio je Tonči događaje prije četiri godine.

Odgoda Olimpijskih igara mu s natjecateljske strane nije dobro sjela jer je u odličnoj formi, no vjeruje kako ga to neće omesti u njegovom planu, a to je osvojiti zlatnu medalju u Tokiju.

'Cijele pripreme sam planirao prema Olimpijskim igrama te sam formu tempirao za srpanj i kolovoz. S ovim rezultatom na Svjetskom prvenstvu sam dokazao da sam na pravom putu i, što se mene tiče, nije dobro što su se odgodile Igre. Međutim vjerujem da ću se i sljedeće godine uspjeti dobro pripremiti i da ću uspjeti u svom cilju, a to je zlato na Olimpijskim igrama. Zasad je sve odgođeno, pomaknuto je i europsko prvenstvo koje je trebalo biti u svibnju, ali mislim da ćemo se ponovno natjecati negdje u kolovozu ili rujnu'.

Stipanović u karijeri ima olimpijsko srebro, svjetsko srebro i broncu, dok je četiri puta bio europski prvak.

'Rano je još za bilo kakve najave o završetku karijere, koncentriram se na isključivo na Tokio. No, i nakon završetka karijere se gotovo 80 posto vidim kao trener, pa ću tako ostati u jedrenju"'.