Prošlo je više od mjesec dana od povijesnog finala Svjetskog prvenstva i neviđene euforije koju su u Hrvatskoj izazvali Luka Modrić i društvo. Viceprvacima svijeta priređeni su diljem Hrvatske spektakularni dočeci, a gotovo svi naši igrači bili su u prijelaznom roku cijenjena roba od kojih su neki od njih jako dobro unovčili sjajne igre u Rusiji. Izbornik Zlatko Dalić ostaje na klupi i pažnja nogometne javnosti prebacila se na najavu gradnje nacionalnog stadiona.

Usprkos tome što je od strane političkog vrha - zbog povijesnog uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije - pokrenuta inicijativa mnogi se s pravom pitaju treba li uopće Hrvatskoj nacionalni stadion?

Odgovor na ovo pitanje nikako nije jednostavan. Poneseni euforijom iz Rusije izgradnju istog najavio je hrvatski premijer Andrej Plenković, a podržala ga predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Prije dvadesetak dana zagrebački je gradonačelnik Milan Bandić najavio izgradnju nacionalnog stadiona u Blatu u Zagrebu, odmah uz nikada izgrađenu bolnicu.

'Izmjena generalnog urbanističkog plana ide u studenom. Riješit će se lokacija stadiona u Blatu, pored dječje bolnice. Stadion će biti južno od Save, a Blato je, da ljudi ne ulaze u grad, odličan izbor. Do 2021. napravit ćemo nacionalni stadion u Zagrebu. Nećemo ga davati privatnim investitorima. Zagreb je metropola i mora ga imati', riječi su gradonačelnika Bandića.

Priča se o stadionu kapaciteta 35 tisuća sjedećih mjesta, no pitanje je koliko jedan takav stadion košta. Prema Bandiću, cijena bi bila oko 120 milijuna eura, dok bi grad Zagreb pokrio 70 posto investicije u koju bi bilo uključeno i 30 posto troškova zemljišta. No, arhitekt Hrvoje Njirić izjavio je 'kako ne vjeruje da se takav stadion može izgraditi za manje od 300 milijuna eura', što je ogromna razlika u odnosu na Bandićeve brojke.

Nogometne velesile koje imaju nacionalni stadion

Od nogometnih velesila svoj nacionalni stadion imaju Francuska ('Stade de France' izgrađen 1995., kapaciteta 80.698 mjesta, koštao 290 milijuna eura), Engleska ('Wembley' izgrađen 2007., kapaciteta 90.000 mjesta, koštao 1,21 milijardi eura) i Argentina ('Antonio Vespucio Liberti' izgrađen 1938., a obnovljen 1978., kapaciteta 70.127 mjesta).

Imaju ga i bogate zemlje poput Austrije ('Ernst Happel Stadion' izgrađen 1931., renoviran 1986., 50.865 mjesta), Belgije ('King Badoiun Stadion', izgrađen 1930., renoviran 1995. za 37 milijuna eura, kapacitet 50.093 mjesta), Švedske ('Friends Arena' izgrađena 2012., 54.329 mjesta, koštao 300 milijuna eura) ili Rusije ('Lužniki Stadion', izgrađen 1956., renoviran 2017. za 350 milijuna eura, kapacitet 81.000 mjesta). Naši susjedi Slovenci izgradili su kraj Ljubljane stadion Stožice, dok Srbi imaju Marakanu.

Posebno je zanimljiva priča iz Ljubljane jer je grad za samo 38 milijuna eura uz nacionalni stadion kapaciteta 16.000 mjesta dobio i novu dvoranu kapaciteta 12.500 mjesta. Pokretač je bio tadašnji ljubljanski gradonačelnik Zoran Janković koji je proces objasnio sljedećim riječima: 'Grad je odlučio da jedan privatni partner dobije mogućnost izgradnje trgovačkog centra na 90 tisuća kvadrata te podzemne garaže sa 2500 parkirnih mjesta. Taj bi privatni partner zauzvrat napravio i financirao čitavi idejni i izvedbeni projekt, riješio građevinsku dozvolu te sagradio stadion, dvoranu i parkiralište sa 1300 mjesta. Od trenutka kad su stadion i dvorana izgrađeni postaju stopostotno vlasništvo Grada Ljubljane. Kad se podvukla crta, privatni investitor je za 81 milijun eura dobio trgovački centar i 2500 mjesta u garaži, a Grad Ljubljana za 38 milijuna eura stadion sa 16.000 mjesta, dvoranu sa 12.500 mjesta, park i 1300 mjesta u garaži'.

Wembley rekorder sa 1,21 milijardom eura

Kad se spomene nogometni nacionalni stadion, svima prvo na pamet padne legendarni Wembley. Englezi su na istom mjestu gdje su davne 1923. sagradili Hram nogometa, prije 11 godina izgradili velebno zdanje, 'Novi Wembley'. Za stadion od 90 tisuća mjesta s rekordnih 2618 toaleta uložili su 1,21 milijardu eura. Gradio se četiri godine (od 2003. do 2007). Lani je na koncertu planetarno popularne pjevačice Adele bilo rekordnih 98.000 ljudi. Do ove je sezone bio i dom Tottenhama dok se renovirao njihov kultni 'White Hart Lane'. Na njemu se uz domaće utakmice engleske reprezentacije igraju utakmice engleskog superkupa, engleski liga kup, polufinala i finale engleskog FA kupa. Osim nogometa tu se igra i ragbi 'Challenge Cup', a gostuju i američke football momčadi u 'NFL London Games' (američki nogomet). Lani je na Wembleyju pred 90.000 ljudi Anthony Joshua u spektakularnoj boksačkoj borbi za pojas svladao Vladimira Klička. Uz sportska natjecanja na Wembleyju se održavaju i prestižni koncerti poput onih Brucea Springsteena, Robbie Williamsa, Eda Sheerana, spomenute Adele, Taylor Swift i drugih.

Možda se na prvi pogled tih 1,21 milijarde eura čini puno... sve dok ne dođemo do porazne činjenice da je u obnovu maksimirskog stadiona utrošeno oko 135 milijuna eura, a on nije ni izdaleka gotov. I pitanje je hoće li ikada biti završen kako je zamišljeno idejnim rješenjem.

Jedno je sigurno. Hrvatska nogometna reprezentacija zaslužuje da svoje utakmice igra na modernom i konfornom stadionu. Dosad smo većinu utakmica igrali na ruglu zvanom Maksimir i slobodno možemo reći da finalist svjetskog prvenstva ne zaslužuje u 21. stoljeću igrati u takvim uvjetima. Ne zaslužuje ni višestruki hrvatski prvak Dinamo. Jedna metropola poput Zagreba zasigurno zaslužuje moderan stadion, no treba li on biti nacionalni?

Nacionalni stadion nemaju nogometne supersile kao što su Njemačka, Španjolska, Brazil, Portugal i Italija, kao i bogati SAD, Australija i Kina. Novac za izgradnju nacionalnog stadiona tim državama nije problem, ali ne žele ga iz vrlo jednostavnog razloga; cilj im je da nacionalna momčad igra na stadiona širom države.

Njemačka je ove i prošle godine odigrala osam domaćih utakmica. Posljednju na BayAreni u Leverkusenu, a prije toga na Olimpiastadion u Berlinu, Essprit Areni u Dusseldorfu, RheinEnegieStadionu u Kolnu, Fritz Walter Stadionu u Kaiserslauternu, Mercedes Benz Areni u Stutgartu, Stadionu Nurnberg te na Westfalenu u Dortmundu. U Ligi nacija dočekat će svjetske prvake Francuze u prestižnoj Allianz Areni u Munchenu, dok će Nizozemsku ugostiti u Veltins Areni u Gelsenkirchenu. Dakle, kada je Njemačka u pitanju navijači mogu biti zadovoljni jer se reprezentacija pojavljuje u gotovo svakom većem gradu.

Primjeri Španjolske i Brazila dovoljno govore

Sličan primjer je i Španjolska koja je svoju posljednju domaću utakmicu odigrala na El Madrigalu u Villarealu, a prije toga na stadionu Atletica iz Madrida Metropolitanu, La Roseleda stadionu u Malagi, zatim stadionu Rico Perez u Alicanteu te kultnom madridskom Santiago Bernabeu. Ove godine u UEFA-inoj Ligi nacija dočekat će Hrvatsku na Estadio Martinez Valero u Elcheu, a Englesku na Benito Villamarin u Sevilli.

Brazil je posljednjih sedam domaćih utakmica igrao na sedam različitih stadiona, a Italija u posljednje dvije godine šest utakmica na šest stadiona.

Postavlja se pitanje, ne bi li bilo bolje i isplativije obnoviti primjerice stadion na Poljudu, napraviti sve kako bi se uz more na atraktivnoj lokaciji napokon izgradio novi stadion Kantrida te urediti uz njih još pokoji stadion i izgraditi niz nogometnih kampova diljem Lijepe naše? I Osijek će uskoro, najkasnije do 2020. Godine, na Pampasu dobiti moderan stadion kapaciteta 12.000 mjesta gdje će uz pregršt sportskih sadržaja biti izgrađen i budući Kamp Škole nogometa. Vrijednost cijele investicije je oko 35 milijuna eura, a to je ujedno najveći sportski i infrastrukturni projekt u Slavoniji i Baranji. I treba naglasiti kako je glavni financijer NK Osijek.

Čini nam se da je ideja i želja izgradnje nacionalnog stadiona više želja političara nego sportaša. Što i ne čudi, u projektu teškom stotine milijuna eura vjerojatno bi bilo jako puno prilika za raznorazne malverzacije…

'Nacionalni stadion treba političarima, a ne nama. Nama trebaju bolji uvjeti za djecu u cijeloj Hrvatskoj. Nama treba desetak manjih stadiona da se igrači i djeca mogu razvijati. Nitko od igrača koji su nam donijeli srebro nije se odgojio na nacionalnom stadionu. Bojim se da bi izgradnja istog donijela samo nove nepotrebne podjele, a i isplativost takvog stadiona na kojem ćemo se okupiti dva-tri puta godišnje je upitna', riječi su bivšeg reprezentativca Maria Stanića.

Činjenica je da se ne zna koliko bi taj projekt koštao. Činjenica je da su troškovi izgradnje samo jedan dio jednadžbe. Tu su i troškovi održavanja i pitanje jest koliko bi uopće dana taj stadion bio u upotrebi. Bilo bi logično da na tom stadionu igra A reprezentacija, no to čini tek nekoliko utakmica godišnje. Igranje isključivo na tom stadionu donijelo bi još veći antagonizam na relaciji Sjever – Jug. Uz Split naše bi reprezentativce željeli vidjeti Rijeka, Osijek, Varaždin… I sam dopredsjednik HNS-a Marijan Kustić je na HRT-u izjavio kako gradnja nacionalnog stadiona u Zagrebu ne bi značila da reprezentacija ne bi igrala i u drugim gradovima Hrvatske. Ako bi bilo tako, onda se i taj mali broj utakmica značajno smanjuje.

A ne trebamo ići daleko u povijest da vidimo kako takvi projekti mogu završiti. Za potrebe svjetskog rukometnog prvenstva izgrađeno je niz dvorana, od kojih većina danas zjapi prazna i iz mjeseca u mjesec radi samo dodatni trošak. Iznimka je tek zadarski Višnjik koji je, najviše zahvaljujući košarkašima, u pogonu svaka tri dana. Zagrebačka Arena je na rubu isplativosti, Arene u Varaždinu i Osijeku u pogonu su u prosjeku jedan dan na mjesec, a priča za sebe je splitska Spaladium Arena. Ta zdanja ukupno su koštala skoro dvije milijarde kuna.

Izgradi li se nacionalni stadion u Zagrebu, pitanje je što napraviti sa Maksimirom i Kranjčevićevom? Srušiti Maksimir i zaboraviti na milijardu kuna koliko je utučeno u njegovu obnovu? To je možda i najbolje rješenje obzirom da su neke tribine u jako lošem stanju, a stadion još uvijek nema krov. Maksimir je, želio to neko priznati ili ne, rupa bez dna. Kao što smo rekli, Zagreb zaslužuje moderan stadion. No ne stadion iz megalomanskih vizija bivšeg predsjednika Franje Tuđmana sa 60 tisuća mjesta. Optimalan bi bio stadion od nekih 35 tisuća mjesta.

Štedljivi Turci i rastrošni Rusi

Stadion od 30-ak tisuća mjesta daju se izgraditi i za mnogo manje cifre od onih s kojima Bandić i društvo raspolažu. Najbolji primjer su Turci. U gradu Samsunu izgradili su moderan stadion od 33.919 mjesta za 34,83 milijuna eura. Stadion Eskisehir Arena na kojem je Turska posljednji put ugostila Hrvatsku ima 34.930 mjesta, a koštala je 46,5 milijuna eura. Od 2013. Turci su sagradili devet novih stadiona, a na listi najjeftinijih u omjeru cijene koštanja izgradnje i broja mjesta Turci su na prvih pet mjesta. Porazna je činjenica da bi za novac koji je uludo utrošen za nedovršen Maksimir Turci izgradili skoro četiri moderna stadiona. No, nisu u pitanju samo Turci. Naši susjedi Mađari su izgradili supermoderno zdanje Groupama Arenu (23.700 mjesta) za 51 milijun eura, a nevjerojatan primjer dolazi iz bogate Njemačke gdje je u Magdeburgu nova MDCC Areana od 25.900 mjesta izgrađena za samo 31 milijun eura. Allianz Stadion u Beču ima 28.345 mjesta, a koštao je 53 milijuna eura.

Deset najjeftinijih europskih stadiona izgrađenih u posljednjih pet godina

• Samsun Stadium (Turska), 2017., 33.919 mjesta, 34,83 mil.eura, 1027 eura/mjesto
• Sivas Arena (Turska), 2016., 27.532 mjesta, 29,35 mil.eura, 1066 eura/mjesto
• Gaziantep Stadium (Turska), 2017., 35.574 mjesta, 39,07 mil.eura, 1098 eura/mjesto
• New Eskisehir Stadium (Turska), 2016., 34.930 mjesta, 46,53 mil.eura, 1332 eura/mjesto
• Torku Arena-Konya (Turska), 2014., 41.981 mjesta, 61,46 mil.eura, 1464 eura/mjesto
• Allianz Stadion-Beč (Austrija), 2016., 28.345 mjesta, 53,00 mil.eura, 1870 eura/mjesto
• Senol Gunes Stadium-Trabzon (Turska), 2016., 41.461 mjesta, 82,33 mil.eura, 1986 eura/mjesto
• Timsah Arena-Bursa (Turska), 2015., 43.877 mjesta, 89,97 mil.eura, 2051 eura/mjesto
• Nagyerdei Stadion-Debrecen (Mađarska), 2014., 20.340 mjesta, 43,42 mil.eura, 2135 eura/mjesto
• Groupama Arena-Budimpešta (Mađarska), 2014., 23.700 mjesta, 51,06 mil.eura, 2154 eura/mjesto

S druge strane spektra su Rusi. Mito, korupcija, kriminal, namješteni natječaji kumovali su tome da su njihovi stadioni sagrađeni za Svjetsko prvenstvo svojom cijenom višestruko nadmašili očekivanja, a rekorder je Krestovsky Stadium (68.134 mjesta) u St. Petersburgu koji je službeno koštao 852,85 milijuna eura. Nažalost, živimo u državi u kojoj bi se po sličnom principu cijena koštanja stadiona mogla povećati nekoliko puta.

Deset najskupljih europskih stadiona izgrađenih u posljednjih pet godina

• Krestovsky Stadium-St. Petersburgh (Rusija), 2017., 68 134 mjesta, 852,85 mil.eura, 12.517 eura/mjesto
• Fisht Olympic Stadium-Socchi (Rusija), 2013., 40 000 mjesta, 452,61 mil.eura, 11.315 eura/mjesto
• VEB Arena-Moskva (Rusija), 2016., 30 000 mjesta, 280,92 mil.eura, 9346 eura/mjesto
• Tele2 Arena-Stockholm (Švedska), 2013., 33 000 mjesta, 297,44 mil.eura, 9013 eura/mjesto
• Kazan Arena (Rusija), 2013., 45 105 mjesta, 384,35 mil.eura, 8521 eura/mjesto
• Baku National Stadium (Azerbajdžan), 2015., 69 870 mjesta, 541,24 mil.eura, 7746 eura/mjesto
• Parc Olympique-Lyon (Francuska), 2016., 59 286 mjesta, 410,00 mil.eura, 6916 eura/mjesto
• Allianz Riviera- Nica (Francuska), 2013., 36 178 mjesta, 211,00 mil.eura, 5832 eura/mjesto
• Otkritie Arena-Moskva (Rusija), 2014., 45 360 mjesta, 255,03 mil.eura, 5622 eura/mjesta
• Wanda Metropolitano-Madrid (Španjolska), 2017., 67 703 mjesta, 310 mil.eura, 4579 eura/mjesta

Da rezimiramo. Zagrebu treba moderan stadion. No izgradnja nekog nacionalnog stadiona u ovom vremenu nije rješenje. Rješenje je odmaknuti se od ruskog modela i pratiti primjere iz Njemačke, Austrije, Mađarske ili Turske. Naučiti nešto iz ljubljanskog modela. Sagraditi moderan stadion od 30-35 tisuća mjesta. Izgraditi mrežu nogometnih kampova iz kojih će se iznjedriti novi Modrići, Perišići, Mandžukići... Kampove u kojima djeca ne bi morala plaćati članarine školama nogometa. Postaviti zdrave temelje, a nacionalni stadion bi bio završni krov. A svi znamo kako se kuća gradi, zar ne? Temelji su najvažniji, a u Hrvatskoj to očito mnogi ne shvaćaju.