Da je trenerski kruh onaj sa sedam kora fraza je koju je iskoristio gotovo svako tko je barem jednom nešto napisao o nogometu. No malo je tako dobrih 'oglednih primjeraka' za potvrdu ove konstatacije kao što je Jupp Heynckes

Nekadašnji napadač Borussije iz Mönchengladbacha trenersku karijeru je proveo na pravom vrtuljku – od vrha do dna, velikom, najvećom brzinom, u rekordnom roku. Danas, kada njegova momčad istrči na Bernabeu, devedeset minuta koje slijede možda će odrediti i smjer u kojem će njegov trenerski vagon krenuti u budućnosti. Finale ga lansira gore, poraz vjerojatno gura prema nizbrdici. Heynckes je stara trenerska škola. Priliku je dobio u rodnom Mönchengladbachu po samom završetku karijere te je osam godina vodio klub u kojem je napravio najviše kao igrač.

Nakon toga krenuo je već spomenuti vrtuljak, i to iz Münchena, u kojem je igrom slučaja i danas. Međutim, ono što je Heynckesovu karijeru obilježilo nisu veliki rezultati, nego upravo problem 'stare škole'. Gdje god bio, ulazio je u probleme s igračima, zvijezdama, navijačima, a njegove metode, barem ako je suditi prema komentarima igrača koji su igrali pod njegovim 'zapovjedništvom', u najmanju su ruku staromodne. Doduše, kada je ovaj šezdesetšestogodišnjak u pitanju, možda je njegova osobnost bila veći problem. Upravo je on bio tema možda i jedne od legendarnijih televizijskih debata posvećenih nogometu u povijesti ove igre.

Krajem osamdesetih Christoph Daum javno je poručio kako je Heynckes dosadan i nesposoban. 'Vremenska prognoza zanimljivija je od Heynckesa. Mogao bi reklamirati pilule za spavanje', kazao je Daum i izazvao bijes Ulija Hoenessa, menadžera Bayerna, što je gotovo dva desetljeća kasnije rezultiralo time da je Hoeness javno potaknuo Daumovu aferu s korištenjem kokaina. Hoeness je uvijek čvrsto branio svog velikog prijatelja, ali riječ igrača i stručnjaka uvijek je bila protiv Heynckesa. Nakon neuspjeha u euro kupovima te dva neočekivano izgubljena prvenstva, Hoeness ga je pod pritiskom navijača morao potjerati u sezoni 1991/92., a Heynckes se počeo dokazivati u inozemstvu.

U Bilbau je s prosječnom ekipom napravio solidan rezultat, izborio Europu i u Njemačku se vratio na velika vrata. Obećao je Eintrachtu titulu prvaka, Frankfurt zaludio euforijom, koja je rezultirala otvorenom mržnjom igrača i navijača prema treneru, nakon što je ovaj sjajnu momčad sa šampionskim ambicijama doveo tek do 13. mjesta. Ipak, u Španjolskoj je i dalje bio smatran velikim trenerskim kalibrom, a nakon što je s uspjehom vodio Tenerife, 1997. dobiva priliku i na Santiago Bernabeu. Real nije uspio dovesti Hitzfelda pa je super momčad u kojoj su, između ostalih, igrali i Šuker, Raul, Mijatović, Seedorf, Morientes, Hierro, prepustio u ruke Heynckesa. I Nijemac je napravio veliki rezultat, osvojio je titulu prvaka Europe, no ova momčad trebala je pokoriti sve.

A nije, nego je ispustila sve domaće trofeje te sezone. Iz svlačionice je curila priča o nesposobnosti Heynckesa, priča koja ga je pratila kroz čitavu karijeru, priča koja ga je nakon samo jedne sezone i titule prvaka Europe (koju su u Realu čekali 32 godine) koštala posla. Pokušavao je Heynckes nakon toga i u Benfici, Schalkeu, ponovno Mönchengladbachu, ali završavalo je isto. Identične priče, užasni rezultati, u rodnom gradu čak je na kraju dobivao prijetnje smrću. I kada je već izgledalo kako je njegova karijera gotova, budući da od 2007. dvije godine nije vodio nijednu ekipu, stigao je poziv iz Münchena. Velika nada Jürgen Klinsmann nije ispunila očekivanja, a Bayernu je trebao trener 'starog kova' kako bi u sezoni spasio što se spasiti da. U pet utakmica Heynckes je ubrao 13 bodova i osigurao željeno treće mjesto. I onda je došao poziv iz Leverkusena!

Čekala ga je iznimno mlada i talentirana momčad, od koje je uspio napraviti kompaktnu ekipu. Prve su sezone osvojili četvrto mjesto, da bi već sljedeće bili viceprvaci i tako osigurali plasman u Ligu prvaka bez dodatne utakmice kvalifikacija. No, nešto je drugo bilo zanimljivo. Heynckes, čini se, više nije isti trener. Igrači su ga voljeli, nije bilo sukoba s medijima i drugim trenerima. I sam kaže da se smirio kao čovjek te da neke stvari sada promatra drukčije. Nakon uspješne epizode u Leverkusenu nije odolio pozivu svoga bliskog prijatelja Hoenessa te se vratio u Bayern. Njegov je prethodnik Van Gaal, zanimljivo je spomenuti, potjeran iz kluba iz sličnih razloga koji su kroz karijeru pratili Heynckesa – tvrdoglavost, arogancija te mržnja igrača. Heynckes se, izgleda, u sutonu trenerske karijere riješio spomenutih 'demona'.

Danas na Bernabeu ima jasan motiv više – želi pokazati sebi i svijetu da nije zaslužio ovakav tretman u karijeri te da je sposoban voditi svoju momčad do krova Europe. No već je ispustio njemačko prvenstvo, koje je morao osvojiti, pa bi ispadanje od Reala moglo značiti njegov kraj na klupi Bavaraca, a možda i kraj karijere!

Na našem portalu Tribina.hr - interaktivnom web communityju – sve ljubitelje nogometa pozvali smo na raspravu o Juppu Henckesu, ali naročito o raznim trenerskim stilovima te postoji li razlika između stare garde trenera i nove.

Uključite se i vi u raspravu oko ove i drugih nogometnih tema – registrirajte se na Tribina.hr, informirajte se o vlastitoj reputaciji i sudjelujte u stvaranju sadržaja novog domaćeg nogometnog communityja!