Ivica Tucak ima na raspolaganju sjajnu generaciju koja se nakon velikog trijumfa protiv Srbije nalazi na korak od titule svjetskog prvaka na koju Hrvatska čeka punih deset godina, još od SP-a u Melbourneu 2007. godine.

U pet odigranih utakmica na turniru iskakali su mnogi, uključujući i Javiera Garciju, Maru Jokovića, Antu Vukičevića i Andru Bušlju, ali trojica igrača pokazali su se kao istinska prevaga i najzaslužniji su što će se u subotu naša reprezentacija boriti za zlato.

Prvi među njima svakako je Sandro Sukno, 27-godišnji vaterpolist kakvih je zaista malo u svijetu. Ovaj Dubrovčanin u stanju je svojim golovima riješiti svaku utakmicu, može igrati na više pozicija i jednako je odličan i u obrani. Na prvenstvo je došao sa slomljenim prstom, ali nije se osjetilo u bazenu. Uništio je Italiju i Srbiju, a isto prijeti i Mađarima u finalu. Nije čudno da ga u svojim redovima drži bogati Pro Recco, najugledniji vaterpolski klub današnjice.

Luka Lončar također je najbolji na svijetu na svojoj poziciji. Iskusni 30-godišnji vaterpolist zabija izuzetno teške golove s pozicije centra, a također je zaslužan za pregršt isključenja koja vode do pogodaka suigrača. Bez dobrog igrača na toj poziciji danas se nemoguće nositi s najjačim reprezentacijama pa Tucak može biti jako sretan što ima na raspolaganju ovog vaterpolista Juga.

A ima i Jugovog golmana Marka Bijača, 26-godišnjaka koji je izašao iz sjene Josipa Pavića i pokazao na posljednjim prvenstvima da može biti ključan faktor na utakmici. Poput Vićana i Pavića u prošlosti upravo je Marko čovjek koji daje sigurnost cjelokupnoj obrani, a protiv Srbije je zaključao svoja vrata u završne tri minute i donio Hrvatskoj plasman u finale.

Uz takva tri igrača naši moraju biti favoriti protiv Mađara, pa makar se igralo usred Budimpešte...