Godina 2012, kao i svaka do sada, donijela je radosti i tuge, a u hrvatskom sportu nažalost osim suza radosnica nije nedostajalo niti velikih pehova koji su došli u vrlo nezgodnim trenucima
Troje velikih hrvatskih sportaša moglo je imati bitno bolje sportske rezultate da ih nisu napale ozljede. Teško, i posve nepotrebno, ih je rangirati, ali Ivici Kosteliću, Andreji Penezić i Blanki Vlašić ove godine zaista nije bilo lako.
Kronološki je prva na udar Fortune došla Blanka Vlašić. Sinonim za skokove u vis prošlih godina ovu je sezonu, naravno, posvetila lovu na olimpijsko zlato, jedino koje joj još nedostaje u gotovo neponovljivoj zbirci. Početkom godine otišla je u Göteborg na operaciju. Trebao je to biti rutinski zahvat, 'čišćenje' skočnog zgloba, ali došle su komplikacije i splitska velikanka morala je propustiti čitavu godinu. Sada se osjeća dobro, čeka povratak i jednim okom već gleda prema Riju gdje će 2016, ako bude sve u redu, imati priliku za novi olimpijski napad.
U to vrijeme Ivica Kostelić je u svojoj 'uobičajenoj' siječanjskoj dominaciji grabio prema obrani ukupnog pobjednika skijaškog Svjetskog kupa, no onda je došla superkombinacija u Sočiju. Ivica je pobijedio u utrci, ali osmijeh su zamijenile suze velikog šampiona koji predobro zna prepoznati ozljedu i njezine posljedice. Tada vodeći skijaš Svjetskog kupa morao je na novu operaciju koljena, morao je propustiti gotovo cijelu veljaču i samo zbog toga nije uzeo drugi veliki naslov u nizu. Obzirom da se nesretna ozljeda dogodila u Sočiju, ostaje za nadati se da će mu ta staza 'vratiti' prilikom Zimskih olimpijskih igara iduće zime.
I za kraj, veliki peh na Olimpijskim igrama. Rukometašice Hrvatske bile su 'crni konj' natjecanja. Ekipa koje se svi moraju čuvati i protiv koje nitko (osim tada Norvežanki) nije izraziti favorit. Došle su u četvrtfinale na megdan Španjolskoj koja je agresivnom igrom izborila borbu za medalje, a najupečatljivija 'sličica' s te utakmice je bolan grč na licu Andreje Penezić u 40. minuti i rečenica: 'Ne mogu više.'
Andrea je, uz Mirandu Tatari koja se također mučila s ozljedom na tom dvoboju, nositeljica uspona ove generacije. Ubojita u napadu, beton u obrani, cura za ključne lopte i za golove koji donose pobjedu. Godinama je rasla, a s njom i čitava Canujgina selekcija i taj ogled bio joj je kruna karijere. Nažalost, iskrenula je zglob i jedva došepala do klupe. Lavica kakva jest, ubrzo se vratila, ali uslijedilo je - 'ne mogu više' - i Španjolke su uspjele svladati žilavu Hrvatsku koja je ranije svladala aktualne europske prvakinje i srebrne s Igara - Crnogorke. Sa zdravom Andrejom, to je mogla biti i Hrvatska, a ovako se ona još uvijek oporavlja od londonske ozljede i, unatoč razorenom drugom dijelu sezone - biva izabrana među pet najboljih rukometašica po izboru EHF-a. Toliko je velika i toliki je to peh bio.
Sretna i uspješna Nova svim sportašima i da im ona donese što manje ozljeda i pehova.