Hajduk je protiv Rijeke odigrao svoj vjerojatno najlošiji susret u posljednje vrijeme, odmah nakon onog maksimirskog poraza 0:5. Osim samog 0:3 poraza, ono što je pravi problem za bile igra je koju su pokazali na Kantridi, gdje niti u jednom trenutku nisu izgledali kao momčad koja je sposobna parirati protivnicima. Nije problem samo kvaliteta, momčad Hajduka nije uspjela parirati niti u jednom elementu nogometne igre, ne samo onom tehničkom, već niti taktički niti fizički, što je možda i ozbiljnija briga za trenerski stožer. Osim općenitog lošeg dojma kojeg je Hajduk ostavio na Kantridi, neki elementi igre bili su na razini nižerazrednih momčadi, i to je pravi problem s kojim će se morati pozabaviti bilo Hari Vukas ili netko drugi tko će sjesti na klupu bilih.

Prvi, i vjerojatno najveći problem ove momčadi je potpuni nedostatak prodornosti, koji se tako blatantno mogao vidjeti protiv Rijeke. Niti u jednom trenutku Hajdukovi krilni igrači, ili preklapajući bekovi, nisu natjerali bilo Tomečaka ili Leovca da više pripaze na svoj gol, umjesto da imaju priliku gotovo pa kampirati pred Hajdukovim 16-ercem. Hajduk je na Kantridi imao možda pola tuceta smislenih akcija, a niti jedna od njih nije išla preko bokova.

Taj je problem već objašnjem u ovom tekstu, pa nije potrebno dodatno objašnjavati kadrovske probleme i kako odlazak Kouassija znači da Hajduk više u kadru nema niti jednog igrača za kojeg se, zbog čistih fizičkih karakteristika može reći da je prodoran. Teško će biti i protiv slabijih momčadi kompenzirati taj nedostatak, jer Caktaš i Maloku su krilni igrači koji igraju više na fintu i tehniku, dok Mezga jednostavno nema dovoljnu silinu. Vlašić u budućnosti možda, ali zasad ne.

Drugi veliki problem, koji je poprilično očekivan, je nedostatak kvalitete, u najširem mogućem smislu. To se prije svega odnosi na dva igrača, Ivana Antona Vasilja i Josipa Vukovića, koji su odigrali vrlo loše. Ne može im se zamjeriti neki poseban nedostatak motivacije ili želje, već jednostavno nemaju potrebne nogometne elemente za suprotsaviti se momčadi protiv Rijeke.

S takvim igračima na terenu, Tomečak je, zajedno s Jugovićem, radio po desnoj strani što ga je bilo volja, pri čemu nije pomogla činjenica da Caktašu obrana i nije forte. U kombinaciji s Vasiljom, bili su izigrani svaki put kad bi Jugović i Tomečak imali priliku primiti loptu. U sredini, Vuković je radio velike pogreške i omogućio nekoliko kontranapada Riječanima, a bio je vidna rupa u defanzivnom bloku, gdje je konstantno dopuštao da mu igrači dolaze iza leđa.

Problem tranzicije samo se nastavlja na ova dva prethodno spomenuta problema. Kada bi igrači Hajduka i osvojili loptu, nije bilo pravog otvaranja prema naprijed, pogotovo ne preko bokova. Jedinih nekoliko smislenih akcija, koje su mahom stigle u vremenu između prvog i drugog riječkog pogotka, bile su ili plod individualne inspiracije mladog Balića, ili rezultat činjenice da se Sušić uspio otarasiti prvog pritiska te uputiti dobru loptu prema naprijed.

Niti jednom nisu igrači Hajduka preko bokova iskorištavali prostor i zabijali se 'u leđa' obrani, a bez te varijante i mogućnosti da rastegnete protivnika, nećete daleko doći niti protiv sasvim prosječnih protivnika.
Neki od ovih problema biti će djelomično riješeni povratkom ponekih ozlijeđenih igrača, ali nikako potpuno, pa izgleda kako će ovoga proljeća Hajduk biti osuđen na iznimno malo napadačkih rješenja, ukoliko ne vidimo u momčadi neke nove 'bile tiće' koji će pokazati nevjerojatne sposobnosti. Bilo kako bilo, novi trener Hajduka Stanko Poklepović neće imati lagan posao do kraja sezone...

Uključite se i vi u raspravu – registrirajte se na Tribina.hr, informirajte se o vlastitoj reputaciji i sudjelujte u stvaranju sadržaja nogometnog communityja!